Solin, (IKA) – Na izvoru i temelju našega nacionalnog i vjerničkog identiteta, kolijevci naše narodne i vjerničke budućnosti, u solinskom Gospinu prasvetištu svečano je 8. rujna proslavljen blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, Male Gospe. Svečani ophod oko svetišta s Gospinim kipom, koji su naizmjence nosili predstavnici policije, Hrvatske ratne mornarice, članovi župskoga pastoralnog vijeća te MI-ovci, i središnje euharistijsko slavlje ispred crkve Gospe od otoka predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. U koncelebraciji su bili umirovljeni nadbiskup Ante Jurić te dvadesetak svećenika, a brojni su svećenici ispovijedali. Nadbiskup Barišić započeo je propovijed spomenom albanskih izbjeglica koji su, dolaskom u slobodu, najprije zatražili krštenje za sebe i svoju djecu te je potom pozdravio sve nazočne hodočasnike, njih oko dvadeset tisuća, brojne svećenike, s nadbiskupom Jurićem i župnikom don Vinkom Sanaderom te predstavnike gradskih, županijskih i državnih vlasti. Nadbiskup je istaknuo kako su Hrvati upravo tu u Solinu, na rijeci Jadro, “prešli na drugu obalu”, tj. izišli iz tame poganstva i ušli u slobodu djece Božje. Primivši krštenje Hrvati su “prihvatili blago vjere i ono je tada postalo i trajno ostalo životno povezano s njihovom i našom slobodom, s našim identitetom i dostojanstvom. Tu povezanost kasnije smo izrazili svima nama dobro poznatim geslom: ‘sloboda zlatna i krst časni’, od stoljeća sedmog sve do naših branitelja. Tim geslom ponosno priznajemo da su svjetlo milosti i mir Krista uskrsloga ušli i odredili naš osobni, obiteljski i narodni život”. Odricanjem od poganstva, nastavio je mons. Barišić, naši su pradjedovi prihvaćali i bili su prihvaćani u jedno šire “MI”, tj. postajali su pripadnici Katoličke Crkve, a po njoj dionici i graditelji europske svijesti i slobode. Na rijeci Jadro, na izvoru našega “MI”, mjestu rođenja našega vjerničkog i vjerskog identiteta, nužno se upitati: a gdje smo mi danas? “Koliko smo još uvijek MI, i kao društvo i kao Crkva? Nismo li danas ponovno u opasnosti plemenskog – klanskoga mentaliteta i poganskoga barbarstva? Razumljivo, u novim okolnostima na novi način. Zar naše osobno Ja, kroz naglašenu sebičnost i egoizam, relativizam i hedonizam, nije u životnoj opasnosti da prihvati nove idole; zar u Hrvatskoj nisu dosta prisutni znakovi neopoganskoga mentaliteta, čiju okosnicu čini individualističko Ja – meni – mene? Ne zatvaramo li se egoistično i kao pojedinci, ali i kao narod, u, kako netko reče, svoj osobni prostor obojan u plavo, zavaravajući sebe da je tu nebo – raj? Takvo zatvaranje plodi mnogim nedaćama”, naglasio je. Vraćanjem prevladavajućem egoističkom mentalitetu, upozorio je nadbiskup Barišić, u opasnosti smo da se odcijepimo od kršćanstva, a time i od svoga narodnog identiteta. Egoistički mentalitet, onaj koji je u svakodnevnom govoru poznat kao Ja – meni – mene, poništava kršćansko rođenje, a onda plodi ne samo osobno promašenim životom, nego ugrožava brak i obitelj, školu i Crkvu, domovinu i društvo. U ozračju ega koje nije Kristom oplemenjeno ne može biti istinskoga zajedništva, ne može biti slobode i jedinstvenoga MI koje brani drugoga i žrtvuje se za njega. Bez kršćanskih vrjednota – a one su u korijenu humanosti i solidarnosti – lako se može dogoditi da pod istom melodijom, umjesto nacionalne himne ‘Lijepa naša domovino’, zapjevamo ‘Lijepa moja parcelo’. U nastavku je splitsko-makarski nadbiskup istaknuo da se kršćanstvo oblikuje i razvija u skladu s povijesnim okolnostima, ali da bit kršćanstva – a to je osoba Isusa Krista – ostaje uvijek ista. “Isus je srž kršćanstva i opredijeljenost za njega mijenja i okolnosti, a ne obrnuto”, istaknuo je mons. Barišić te podsjetio na odgovornost za vlastitu slobodu koju ne valja shvatiti kao nešto što imamo sami po sebi, nego kao stvarnost koja nam je po Kristu darovana. “U toj Kristovoj slobodi trebaju se odgajati novi naraštaji, onom istom čežnjom kojom su je naši preci primili odbacujući poganstvo a prihvaćajući kršćanstvo. U toj Kristom oslobođenoj i odgovornoj slobodi, osobni identitet nije usamljeni posjed, već plod pripadnosti, zajedništva obitelji, naroda i društva”. Marijinim rođenjem, nastavio je mons. Barišić, Bog je udario temelje toj novoj, odgovornoj i oslobađajućoj slobodi te se potom zapitao koliko je ta sloboda prisutna u školskim odgojnim i obrazovnim programima. Upozorio je da odgoj nije posao samo nastavnika, nego i roditelja, društva i Crkve u cjelini. “Ako kao roditelji, odgojitelji, učitelji, ako kao društvo i Crkva ne uspijemo prenijeti i posvjedočiti našoj mladeži ljudske i kršćanske vrednote, logiku zdravog razuma Duhom Svetim obogaćenu, guramo svoju djecu i svoje učenike u provaliju poganstva, egoizma i sebičnosti. Ostavljamo ih samo na razini naravnoga rođenja, ne omogućujemo im preporođenje, bez kojega je bilo koja i bilo kakva budućnost upitna. Važno je to naravno rođenje – jer eto slavimo i rođendan Majke Božje – ali i ono je bez preporođenja, bez odricanja od zla i prihvaćanja Isusa Krista, samo dobra baza za ostanak u poganstvu, za dokidanje kulture i civilizacije. Uvjeren sam da nitko od nas ni sebi ni svojoj djeci, ni našoj mladeži ne bi želio slobodu samo nagonski određenu!” Marija nam se predstavlja kao učiteljica istinske slobode. Ona je shvatila, istaknuo je nadbiskup Barišić, da Bog raspršuje oholice umišljene, da silne zbacuje s prijestolja a uzvisuje neznatne, da gladne puni dobrima, a bogate otpušta prazne. U toj je slobodi odgajala svoga Sina te ga pripremila za djelo spasenja koje mu je Otac nebeski povjerio. Nadbiskup se osvrnuo na prigovor kako su mladi naraštaji sve gori i gori, naglasivši da su mladi najosjetljiviji te da se neoslobođena sloboda odraslih kod njih umnaža. Mladi su najplodniji teren za sjeme pravde, mira, ljubavi i humanosti, kako je to rječito posvjedočio i ovogodišnji međunarodni susret mladih u Australiji, gdje su brojni mladi, a među njima i Hrvati, svojim izvanrednim ponašanjem odaslali poruku svijetu. Na kraju propovijedi mons. Barišić sve je pozvao da na izvoru Jadra obnove svoj krsni savez s Bogom i bližnjima ne dozvoljavajući da taj najvažniji događaj u životu krštenika postane prošlost i arheologija. Nadbiskup je zaključio propovijed molitvom Gospi od otoka da svima izmoli slobodu koju nam je darovao i za koju nas je oslobodio njezin Sin. “Danas Te, Mala Gospe, Gospe od otoka, Gospe našega krsnoga zavjeta, posebno molimo za našu mladež, da shvate i prihvate da sloboda nije samo u većoj mogućnosti izbora, da je prava sloboda u Tvome izboru vršenja volje Božje. Okupljeni oko crkve koju smo ti kao obnovljeni spasonosnom žrtvom tvoga Sina prvu sagradili, ovdje na izvoru našega narodnoga i crkvenoga, našega vjerničkoga identiteta, Tebi se, Majko naša, usrdno obraćamo: učini, Majko, da snaga ovoga izvora nikada ne postane naša prošlost i arheologija, nego da bude stalni temelj i nepresušni izvor naše slobode, nadahnuća budućnosti hrvatskog naroda i naše Crkve”. Na kraju misnoga slavlja, koje je zajedno s procesijom prigodnim riječima animirao don Ante Mateljan, nadbiskup je čestitao Solinjanima Dan grada te pozvao sve vjernike da zajedno proslave desetu obljetnicu povijesnog slavlja 1998. i pohoda pape Ivana Pavla II. Solinu i Splitu. Pjevanje je predvodio zbor Kraljice Jelene, koji je sastavljen od župnih zborova iz Solina, Vranjica, Klisa, Kučina, Mravinaca te splitskoga Velog Varoša, pod ravnanjem dr. Mirka Mikelića. Trodnevnicu od 5. do 7. rujna predvodio je don Jenko Bulić, a priređen je i bogat kulturno-sportski program.