Karin, (IKA) – “Crkva nije ukočena mati koja strogo gleda, postavlja pitanja i odrješito odgovara. S mladima s kojima provodim dane vrlo je zahvalno razgovarati jer osjećam da pitaju i primaju”, rekao je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa o svom trodnevnom susretu s bogoslovima Zadarske nadbiskupije, koji je 4. rujna završen u franjevačkom samostanu Bezgrešnog začeća BDM u Karinu. Mons. Prenđa i bogoslovi posjetili su 3. rujna obližnju župu Novigrad, u čijoj je župnoj crkvi Rođenja BDM nadbiskup predvodio misu i blagoslovio novi drveni oltar. Nadbiskup izražava zadovoljstvo zbog susreta s budućim svećenicima, s kojima je o mnogim temama razgovarao na novi način: ne u službenoj formi, nego ozračju odmora, radosti, duhovne obnove, iznošenja iskustava i međusobnog slušanja. “Oni uče mudrost života: mudrost iz knjiga, ali i što je to život, duhovno iskustvo. Trebaju široko znanje, pozitivna iskustva i primjere starijih. Treba im dati ozbiljnu poruku, podršku i pomoći im da osjete da ih Crkva voli i da je prema mladom čovjeku prijateljski raspoložena”, rekao je mons. Prenđa, radostan zbog mladih koji se pripremaju za svećeništvo. “To je kao u velikoj obitelji koja se raduje svome potomstvu i vidi da se nastavlja loza. Mi smo time obdareni, to je Božji dar. Mnogi su zaslužni za to, i molitve vjernika. Neka narod vidi da ono za što moli Bog blagoslivlje. To znači da su i oni pozvani pridonijeti da Crkva ima svećenika, ne samo biskup. Mons. Prenđa zadovoljan je zbog sadašnjih 16 bogoslova iz Zadarske nadbiskupije, a ove godine su četvorica novih. Osobitost je i procvat zvanja iz Benkovca, odakle su tri bogoslova, jedan franjevački kandidat i jedna kandidatica u samostanu Kćeri Božje ljubavi, inače sestra bogoslova. Dugo vremena nije bilo zvanja iz Benkovca u kojem je do Domovinskog rata bilo većinsko srpsko stanovništvo, bez velikog broja mladih. Nakon rata Benkovac su naselile prognane obitelji iz BiH, tradicionalno rasadište zvanja, pa sad u nekad ranjenom Benkovcu iz tih obitelji niču i duhovna zvanja.

“To veseli čovjeka i to mi je velika radost, jer vidimo da će naš narod sutra imati pastire. Nećemo pitati gdje su svećenici, tko će nas voditi, podržati, tko će pripravljati za život. Zahvalni smo Bogu što bogoslovi čuju taj poziv, odazivlju se i vide smisao svog života biti svećenikom u vremenu potrebnom Boga i vrednota”, istaknuo je mons. Prenđa. Ljetni susreti nadbiskupa, bogoslova i sjemeništaraca trenuci su novog zajedništva unutar njihovih malih zajednica. “Tad obnavljaju prijateljstva, prisjećaju se protekle akademske godine, izmjenjuju mišljenja i nova iskustva u životu svojih župa i mjesta. Taj susret ljetnog odmora i duhovnog karaktera uvijek vraća svježinu. I oni se osjećaju ohrabreni kad nadbiskup dođe među njih. Tu posebnost vrijedi uvijek iznova doživjeti i radovati se njihovom napretku i rastu. Oni tada pitaju, žele dublje upoznati nadbiskupiju, prezbiterij u koji će sutra ući. Žele čuti mišljenja o raznim aktualnostima iz života Crkve u Hrvata i sveopće Crkve”, opisao je doživljaj susreta mons. Prenđa. Sadržaj dana bili su misa, Časoslov, zajednička meditacija, vrijeme osobnog promišljanja i molitve, rasprave, igre, razgovor. Razmatrali su teme identiteta bogoslova i svećenika: što znači biti bogoslov, koje su njegove osobine, kvalitete, koji je cilj i sredstvo ostvarenja tog puta; što znači biti svećenik, zašto je netko odabran, poslan i potreban u Crkvi. “Razgovarali smo i o tekućim događajima u sportu, crnoj kronici i lošim vijestima s naših cesta; o našem vremenu i njihovom nutarnjem, duhovnom životu. To su lijepi dani zajedništva, prijateljstva i želja da se ponovno susretnemo”, zaključio je mons. Prenđa.