Kaštel Novi, (IKA) – Župa Kaštel Novi u nedjelju 31. kolovoza proslavila je 100 godina od posvete župne crkve Sv. Petra ap., nakon posljednjeg njezinog proširenja. Misno slavlje, kojemu je prethodio prigodni program u kojemu su sudjelovali mladi iz župe i župni mješoviti zbor pod ravnanjem Maria Žuvele, u župnoj crkvi predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. “Danas na proslavi 100 obljetnice posvete ove crkve, koja je onodobno smatrana jednom od najljepših u nadbiskupiji, naše sjećanje i memorija idu do 1908. god. kada je svečano posvećena. Ona je enciklopedija ovoga mjesta Kaštel Novoga, u nju su upisana imena i prezimena naraštaja mještana koji su, utemeljeni na čvrstom temelju Isusu Kristu, bili vjerni Bogu, Crkvi i Domovini”, kazao je nadbiskup uvodeći u misno slavlje. Polazeći od biblijskih čitanja nadbiskup je u propovijedi govorio o osporavanom proroku Jeremiji, odbačenom Isusu i ukorenom Petru koji na liniji starozavjetne duhovnosti pokušava Isusa odvratiti od hoda u Jeruzalem, gdje ga čeka smrtna opasnost. Isus je Petra proročki nazvao sotonom ili protivnikom te pozvao učenike da uzmu svoj križ i idu za njim. “Sablazan si mi” – znači: smetnja si mi za ispunjavanje volje Božje, pokušavaš me odvratiti od vjernosti Ocu. “Nije ti na pameti što je Božje, nego što je ljudsko” – znači da Petar mjeri ljudskim kriterijima, još ne uviđa da Bog iz poraza može izvući pobjedu, da patnje nevinog osuđenika čini izvorom milosti za mnoge, kazao je nadbiskup Barišić. Današnja liturgijska čitanja su nam poticaj da tražimo od Boga snagu za nastavak svoga ljudskog i vjerničkog poslanja, unatoč osporavanjima koja mogu dolaziti od zlobnih, ali i dobronamjernih ljudi, kao što se dogodilo Petru kad ga je Isus oštro ukorio, istaknuo je upozorivši da je potrebno znati prihvatiti kritike, suprotstavljanja, iskrivljena tumačenja naših najplemenitijih pothvata i nakana te birati ne samo ono što donosi uspjeh i pohvale nego biti spreman na žrtve i križeve. “Neki misle da je križ reuma, zubobolja, migrena. Sve to donosi patnju i bol te je moramo prihvatiti i podnositi, ali križ se ne podnosi. On nije nešto sudbinsko, on se izabire. Križ je ljubav do kraja”, naglasio je nadbiskup te je u tom duhu potaknuo vjernike da se odreknu svega onoga lažnoga u sebi što ih uvjerava da je sigurnost njihova života u “imati” i “uživati”. Apostol Pavao nas poziva na duhovno bogoslužje. Pogani i Židovi Pavlova vremena prikazivali su Bogu žrtve životinja koje su klali u znak priznavanja ovisnosti o Bogu. Kršćani imaju nekrvnu žrtvu u kojoj se prikazuju darovi kruha i vina kao spomen na Isusovu Pashu. S liturgije se razilaze u svagdašnji život, ali svojim tijelom trebaju biti živa žrtva na čast Bogu. Kao tjelesne osobe obavljanjem običnih poslova iskazujemo štovanje Bogu ako te poslove obavljamo savjesno i pazimo na svoje vladanje, upozorio je nadbiskup Barišić te je svoju propovijed zaključio pozvavši vjernike da budu drugima čvrsta stijena a ne sablazan i kamen spoticanja, da po uzoru na svoje djedove i pradjedove budu živo kamenje ugrađeno u ovaj hram Božji a ne praznina zbog koje pati cijela zajednica, jer kako reče: “Crkva nije hrpa bloketa i pržine nego zajednica u ljubavi”. Nadbiskup je potom u krilo Crkve primio malenu Barbaru Balov, podijelivši joj sakrament krštenja, a na kraju misnoga slavlja zazvao je Božji blagoslov nad svim školarcima u povodu početka nove školske godine.
“Ova crkvena zajednica prije 100 godina bila je župa u pravom smislu riječi, s mnoštvom kršćana oko crkve. Danas su se stvari promijenile. Stisnut na tristo metara između Kaštel Staroga i Štafilća, u Novome se oko crkve nalazi mnoštvo starih, prodanih i praznih kuća dok je većina pripadnika ove župe, koja sada ima 4000 župljana, udaljena oko 2 km od crkve. Tako je najstarija župna crkva na ovom području koja se spominje u 12. st. postala svojevrsno misijsko središte”, ustvrdio je župnik don Luka Vuco te u svjetlijem tonu nastavio: “Slavlje 100 godišnjice posvete ove crkve, kojih je vjerojatno ova crkva doživjela stoljećima ranije tri ako ne i četiri puta u svom postojanju, pokazatelj je da su se vjernici kroz ovo stoljeće osjećali Crkvom Kristovom. Radujmo se i veselimo što ovu crkvu imamo te zahvaljujmo i molimo za sve koji su je podizali i za sve one koji su kroz ovo stoljeće otkidali od svojih usta da bi bila lijepa i dolična kao kuća Božja”. Župnik Vuco u znak zahvalnosti nadbiskupu je darovao sliku koja prikazuje munju kako se spušta prema zvoniku crkve. Današnja župna crkva Sv. Petra ap. nastala je na mjestu gdje je nekoć bio srednjovjekovni samostan sv. Petra od Klobučca koji se naime spominje već 1185. godine na Splitskom saboru među crkvama koje pripadaju Splitskoj nadbiskupiji. Izgradnjom naselja uz kaštel postojeća crkva postaje premalena za novodoseljeno stanovništvo pa slijedi prvo proširenje 1566. godine. U prvoj polovici XVII. stoljeća ponovno je proširena. Prestankom turske opasnosti u Kaštelanskom polju stanovništvo se sve više širi te se ponovno po treći put proširuje od 1721. do 1725. godine. Ovo posljednje proširenje crkve je četvrto u njezinoj povijesti. Ono je započeto 1871. god. a završeno 1902. godine u kojem je crkva dobila današnji izgled. Crkvu je 31. kolovoza 1908. posvetio splitski biskup Vicencije Palunko za vrijeme župnika don Ivana Vuletina. Godine 1971. crkva je stavljena pod zaštitu spomenika kulture treće kategorije, regionalno značenje. Prostor oko crkve (cimatorij) 2000. god. popločan je betonskim pločicama i tom su prigodom pokriveni stari grobovi.
U posljednjih trideset godina, otkad je župnik don Luka Vuco, crkva je u cijelosti iznutra uljepšana i obogaćena: novim oltarom i ambonom, klupama i postajama križnoga puta, produžen je kor te je postavljen kip sv. Petra.