Proslava Velike Gospe u Chicagu
Proslava Velike Gospe u Chicagu
Chicago (IKA )
Tradicionalno slavlje i procesiju Grad je službeno proglasio najstarijom proslavom u Chicagu s neprekinutim održavanjem na istom prostoru
Chicago, (IKA) – Po sto drugi put prošla je na blagdan Uznesenja Marijina svečana procesija ulicama grada Chicaga, u četvrti Bridgeport. I ove su godine mladi župe sv. Jeronima, u narodnim nošnjama iz raznih dijelova stare Domovine nosili sliku Gospe sinjske koja je, kao preslik originala, godine 1912. iz Sinja donesena u Chicago. U svečanoj višekilometarskoj procesiji predvođenoj “grand marshalima”, sudjelovala su sva hrvatska društva koja su povezana s hrvatskom župom sv. Jeronima, deseci glazbenih orkestara i svečano ukrašenih platformi koje vuku automobili”; generalna konzulica RH u Chicagu Zorica Marica Matković, članovi gradske uprave i države Illinois, prvopričesnici, krizmanici, ministranti, svećenici i mnoštvo vjernika. I ovoga puta na proslavu Velike Gospe došli su hodočasnici sa svih strana grada Chicaga i države Illinois, ali i iz drugih država SAD-a: Indijane, Wisconcina, Missisourija, Michigana, kao i iz Kanade.
Svake godine, nekoliko dana prije proslave Velike Gospe, bira se vrijedna obitelj u župi koja obnaša ulogu “grand Marshalls” – zapovjednika svečanosti. To su ove godine bili Catherine i Nick Perisin, roditelji sedmero djece. S unučadi, njihova obitelj danas ima 34 člana.
Euharistijsko slavlje predvodio je prof. dr. Tonči Matulić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, s desetak svećenika. Čikašku nadbiskupiju predstavljao je pomoćni biskup Gustavo Garcia-Siller, vikar vikarijata u kojem je župa sv. Jeronima jedna od osamdeset i pet župa.
Dr. Matulić govorio je o značenju velike svetkovine Marijina uznesenja na nebo. Istaknuo je kako je lijepo čuvati tradiciju proslave ove velike crkvene svetkovine, u Chicagu protkane procesijom i obilježjima slavlja Gospe sinjske, i čuvati u sjećanju slavlja ostalih marijanskih svetišta u Hrvatskoj – od Marije Bistrice, Sinja, Aljmaša, Trsata, Širokog Brijega i mnogih drugih dragih mjesta. Ali, ako bi samo čuvanje baštine, bez obzira koliko je ona bogata i nama draga, bio jedini ili najveći razlog, bilo bi to premalo. Postoji nešto mnogo dublje od tradicije i nama drage baštine, nešto što se nalazi u dubini našega bića, a to možemo nazvati svojim osobnim svetištem, kamo se po sakramentima uselio Krist i tako nas spasio i otkupio te pripravio za vječno zajedništvo s vječnim Bogom. U Kristu nam je Bog poručio i posvjedočio da nas voli ljubavlju koja se posve daruje, do smrti, ali je smrt ne uništava nego u vječni život pretvara. To je nesebična ljubav koja je posve oslobođena svih interesa te je drukčija od bilo čega što ovaj svijet može ponuditi kao najuzvišeniju vrijednost. U usporedbi s njom sve je sitnica i prah i ona je zalog vrijednosti toga Bogom obogaćenog svetišta u nama, a onda i snaga naše sigurnosti unatoč svih nesigurnosti u koje nas životne situacije mogu gurnuti. Tu, u našem svetištu, istaknuo je propovjednik, otkrivamo ljepotu i vrijednost onoga što smo i tko smo, ljubljena djeca Božja i odsjaj njegova lika, a svetkovina Marijina uznesenja na nebo poručuje nam da to, što nam je Bog darovao i čime nas je posvetio, teži i vuče nas prema vječnosti u koju je Marija uznesena. Zato nam je sudbonosno važno vjerom i mislima spustiti se u vlastitu dubinu, u svoje svetište, otkriti snagu i radost koje u njemu počivaju i njima, poput Marije, rasvijetliti sve svoje životne trenutke i situacije. Kršćani mogu i moraju biti ljudi radosti i optimizma jer su voljeni božanskom ljubavlju, pa prema tome i nadahnuće za istinsku obnovu svijeta u kojem živimo i u kojem se trajno ponavljaju žalopojke o svemu i svačemu, kao da nemamo nade, upozorio je dr. Matulić. Krist je naša nada i sigurnost. Utjelovljenje Božjeg Sina nije utopija nego apsolutna istina, zato nas vjera u Krista oslobađa od ljudskih utopija i apsolutizama koji su nastali kao proizvodi ljudske ograničenosti, poručio je dr. Matulić.
Župljani su se za slavlje duhovno pripravljali devetnicom. Župnik fra Jozo Grbeš i župni vikar fra Ivan Strmečki, župni odbor i veliki broj vrijednih članova župe uložili su mnogo truda u pripravi i tijekom proslave da svima bude ugodno, duhovno obogaćujuće, ali i zabavno uz osvježenja, pečenja s ražnja i roštilja, “fritule”, nagradne igre, lutriju i dobru glazbu.
Svečani i bogati vatromet u večernjim satima bio je kruna ovogodišnje proslave Velike Gospe, svečanosti koju tim imenom izgovaraju svi u tom dijelu grada Chicaga – Talijani, Irci i Kinezi – bogate tradicije koju je Grad Chicago službeno proglasio najstarijom proslavom u Chicagu s neprekinutim godišnjim održavanjem na istom prostoru.