Lumbarda, (IKA) – Stara župa sv. Roka u Lumbardi na otoku Korčuli svečano je 16. kolovoza proslavila blagdan svog nebeskog zaštitnika, koji se vjerničkom puku štuje i kao zaštitnik od kuge, kolere i kužnih bolesti. U misama u 8 te u 18 sati sudjelovao je velik broj vjernika iz župe kao i okolnih sela, a napose je vjerničkog puka bilo navečer, kada je sa župnikom i korčulanskim dekanom don Perom Butiganom te šestoricom svećenika fra Ivan Lelas, gvardijan orebičkog samostana Gospe od anđela, predvodio svečano blagdansko bogoslužje. Govoreći u homiliji o sv. Roku, kazao je da je on stoljećima bio jedan od najštovanijih svetaca, premda se o njemu malo zna. Oslikavši život toga poniznog hodočasnika, čiji se život odlikovao služenjem bližnjemu, propovjednik je istaknuo da je Roko rođen na prijelazu 13. na 14. st. u južnoj Francuskoj, u plemićkoj obitelji. Nakon smrti roditelja, prodao je svoja dobra, novac podijelio siromasima, a on se kao hodočasnik uputio u Rim. Na putovanju se zaustavio u Acquapendente, gdje se dao na dvorenje kužnih bolesnika u gradskoj bolnici, a Božjom pomoći učinio je i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Dvorenjem kužnih bolesnika i sam je izložio svoj život smrtnoj opasnosti. Daljnja postaja njegova hodočasničkog puta bila je Cesena, onda Rim, u kojem se zadržao tri godine. Na povratku u domovinu, zaustavio se u Riminiju, Novari i Piacenzi, i sva ta mjesta njegova putovanja, bila su ispunjena djelima ljubavi prema bližnjima, posebno prema bolesnicima, kazao je propovjednik, opisavši kako je Roko i sam obolio od kuge. Građani su ga prognali iz grada, gdje se u jednoj šumi osjećao osamljen poput Krista na križu. Neki životopisci spominju da mu je svaki dan dolazio jedan pas, donoseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili mnogi slikari. Svetost je stekao nakon obraćenja jednog talijanskog plemića, koji se susreo s bolesnim Rokom. Uzeo ga je k sebi i njegovao te je Roko ozdravio. Vrativši se u zavičaj, njegovu trpljenju nije bio kraj. Ponovno ga je pohodila kuga. Izobličena od bolesti građani ga nisu prepoznali, pa ga baciše u zatvor, gdje je proveo pet godina. Iscrpljen teškom bolesti, svećeniku koji mu je u zatvoru dao sakramente, otkrio je tko je. Na njegov zagovor dogodila su se mnoga čudesna ozdravljenja, a puk ga je uzeo za zaštitnika od kužnih bolesti. U Rimski martirologij uvrstio ga je papa Grgur XIII. Štovanje sv. Roka osobito su promicali franjevci i kapucini, kazao je propovjednik, stavivši sv. Roka za uzor ljubavi prema bližnjemu, osobito prema bolesnicima. Nakon mise iz kamene crkve Sv. Roka iz 17. st. pošla je svečana procesija, u kojoj je ponijet kip župnog patrona, te uz vijorenje župnih i bratimskih barjaka i velikog broja vjernika, prošla kroz mjesto.
Lumbarda je stara korčulanska župa. Spominje se i prije 17. st. Od 1680., kada se osamostalila od župe Korčula, župni joj je titular sv. Roko. Prvotna župna crkva do početka 17. st. bila je Sv. Ivana, sagrađena na mjestu gdje je u starini bio benediktinski samostan. Poslije raste i proširuje se crkva Sv. Roka, koja postaje župna.