Zagreb, (IKA) – Vjernici grada Zagreba tradicionalno su 16. kolovoza hodočastili na Rokov perivoj u zavjetnu kapelicu Sv. Roka. Središnje misno slavlje predvodio je profesor na zagrebačkome KBF-u dr. Josip Šimunović u koncelebraciji s dekanom Gornjogradskoga dekanata mons. Franjom Prstecom i župnikom župe sv. Blaža Zvonimirom Sekeljem.
Na početku mise, dr. Šimunović podsjetio je kako vjernici svake godine svojim molitvama i nakanama nastavljaju zavjet koji su prije mnogo godina dali njihovi pradjedovi kada su izgradili kapelicu i tako molili zagovor sv. Roka da se preko njega Bog proslavi i očuva grad Zagreb od kuge. I danas dolazimo ovdje moliti sv. Roka da nas zagovara kod Boga kako bi očuvao grad od kuge, a danas ima mnogo toga što bi se moglo staviti pod taj nazivnik, rekao je dr. Šimunović.
U propovijedi je istaknuo kako su sveci također bili ljudi od krvi i mesa. Svoju su ljudskost znali s više ili manje borbe usmjeriti prema najboljem cilju koji zna nagraditi svaki ljudski napor i žrtvu, postižući ljudskim snagama uz Božju pomoć ono za što nas je Bog i stvorio, a to je biti ljudima po božanskom naumu. Koliko su samo puta sveci morali moliti Boga za pomoć da mogu darovani dan proživjeti po Božjim zapovijedima, upitao je propovjednik, jer svecem se ne rađa, svecem se postaje. Sveci su istinsko bogatstvo Crkve, bogatstvo koje ne propada, već dobiva na svojoj vrijednosti iz dana u dan, podsjetio je dr. Šimunović. Pozvao je na molitvu sv. Roku da dade snage i našim majkama i očevima da svoju djecu odgoje na kršćanskim vrednotama, kako bi zaista bili i dobri vjernici a onda i dobri građani i ljudi uopće.
Rok je rasprodavši svoj imetak u gradovima u kojima se zaustavljao na hodočašću u Rim pomagao oko dvorenja bolesnika. Neki životopisci ističu i kako je činio čudesa i ozdravljao ljude. Tako se njegovo hodočašće pretvorilo u hodočašće ljubavi. Bio je putujući anđeo. Razboljevši se od kuge i prognan, na vlastitoj koži je osjetio što znači biti neizlječivo bolestan i k tome još odbačen od ljudske ljubavi i brige. Ni tada nije gubio nadu u Božju providnost. To može biti primjer i našim bolesnicima, da se ne osjete ostavljenima od ljudskoga oka i ljudskoga srca. Nismo napušteni bez obzira kako su crni dani našeg života. Važno je u tim trenucima ne zaboraviti da postoji Stvoritelj koji nas je želio i darovao svijetu. Važna je molitva i vjera u providnost, upozorio je dr. Šimunović, te na kraju propovijedi istaknuo kako ga kod sv. Roka i svetaca njemu sličnih fascinira ljubav i briga prema bližnjima. Briga i ljubav nije baš snaga u svijetu u kojem je važno imati, a ne biti. Trka vremenom i dobitkom učinila nas je slijepima za potrebe bližnjih i gluhima za njihove molbe. No, sreća je veća ako pružimo ruku pomoćnicu, ako otremo suze uplakanome, ako nemoćnome skratimo dane usamljenosti. Neka nam u tome bude primjer i zagovornik sv. Rok, poručio je na kraju propovijedi dr. Šimunović.
Na kraju mise, vlč. Sekelj pozvao je vjernike da se u molitvama sjete i u zagovor sv. Roka preporuče sve pokojne koji su rado hodočastili u tu kapelicu. Posebno se spomenuo mons. Danijela Labaša, koji je kao župnik župe sv. Blaža mnogo učinio na svojedobnoj obnovi kapelice.
Nakon mise održana je zavjetna procesija sa svijećama oko kapelice, a proslava blagdana završila je pjesmom “Tebe Boga hvalimo”.