Zadar, (IKA) – “Vrsna žena je nezamjenjiva potpora i izvor duhovne snage drugima koji znaju primjetiti veliko bogatstvo njene duše. Tim vrsnim ženama veliku zahvalnost duguju njihove obitelji, a često i čitavi narodi”, poručio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa na misnom slavlju koje je na svetkovinu Velike Gospe 15. kolovoza predvodio u svetištu Gospe maslinske u župi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru.
Belafuški župnik don Anđelko Buljat podsjetio je da ta župa ove godine slavi 40 godina svog utemeljenja, a tijekom svetkovine na misama i pred zavjetnom slikom Gospe maslinske od ranog jutra okupljalo se tisuće vjernika. U propovijedi je nadbiskup nabrojio razne profesije u kojima se ostvaruje žena, naglašeno je govorio i o pozivu žene redovnice. Put žene za Kristom u djevičanstvu je zajedno s Kristom očitovanje brige za ljude, napose najpotrebnije. Redovnica na taj način otkriva u svakom pojedinom Isusa, svoga Zaručnika; tako očituje spremnost otvorenu za sve ljude koje obuhvaća Kristova spasiteljska ljubav, rekao je nadbiskup. Ukazao je i na veličinu služenja žena koje nema epitet lagodnog, za “javnost sjajno privlačnog”, nego pak požrtvovnog praćenja života u potrebi. “Javnost nekad u medijima odškrine vrata silnom doprinosu žene koja iza zastora javnosti svojom inteligencijom, vještinom i ljubavlju daje podršku mužu u časnim zanimanjima i poslovima, te se zna reći da iza velikih i uspješnih likova stoji žena i da bez nje ne bi bilo tog učinka muškarca. I to je uistinu točno. No, tko govori ili piše o raspetoj ljubavi žene uz paraliziranog ili od raka bolesnog muža, uz krevet djeda ili bake koja više ništa ne pamti već vegetira; ili o neshvatljivoj i neshvaćenoj ljubavi majke koja ima dijete s poteškoćama u razvoju? Također, s velikim poštovanjem može se govoriti o tolikim ženama odgojiteljicama, učiteljicama, medicinskim sestrama koje kao majke ili djevice snagom vjere u Boga i predanjem Kristu pomažu da ugroženi mogu zaživjeti ljudski lik zaboravljen u vremenu površnosti i nemira”, rekao je nadbiskup Prenđa, istaknuvši: “Na taj se način vraća nada u svijet. Vraća se dostojanstvo čovjeka. Živi se Božja zbilja koja preobražava svijet. Događa se spasenje čovjeka već na zemlji. Zato vjernik slaveći Veliku Gospu osjeća poziv, zadaću, podržati ženu u njenom majčinstvu i posvećenom životu redovnice u Crkvi”, rekao je mons. Prenđa.
Tragom riječi iz Knjige Otkrivenja da pred Ženom koja rađa stoji Zmaj, nadbiskup je ukazao na zaključak da je biblijskom prauzoru, ženi, od početka do svršetka povijesti određena borba protiv zla. “To je borba za čovjeka, za njegovo pravo dobro i spasenje. Ne govori li nam time Biblija da je povijest upravo ‘ženi’, Evi i Mariji, svim Evama i Marijama, zapisala dramatičnu borbu za svakog čovjeka? Borbu za temeljno opredijeljenje za ili protiv Boga i njegova vječnog plana o čovjeku” poručio je nadbiskup. U Mariji koja nosi Boga ususret Elizabeti i svim ljudima Crkva vidi dostojanstvo i poziv svake žene u vremenu, istaknuo je. “Potrebno je to naglašavati pred ženama i majkama u našem narodu jer se osjeća novo tumačenje dostojanstva i poziva žene. S jedne strane neprestano se govori o ravnopravnosti spolova. Prebrojava se gdje je sve žena zastupljena ili nije: koliko ima žena u Saboru; koliki je postotak žena na raznim državnim funkcijama, u sudstvu, diplomaciji; koliko su žene zastupljene u različitim zvanjima; ima li ih među pilotima, časnicima na svjetskim bojištima, na brodovima”, rekao je mons. Prenđa, dodavši da se po svaku cijenu želi postići da žena radi sve što i muškarac.
“Naravno da žena kao čovjek nije ništa manje sposobna od muškarca za mnoga dostignuća. Sva su joj područja ljudskog života dostupna. U svima daje značajne doprinose ljudskom društvu. Tome se svi radujemo i to iskreno priznamo”, poručio je mons. Prenđa, no i upozorio kako se ne uočava da je žena izvrgnuta velikim naporima u profesionalnom životu. “Dio tih zanimanja i obveza ne pridonosi afirmaciji žene u društvu ni njenom osobnom zadovoljstvu. Žena je danas nerijetko i podmuklo manipulirana od dobro smišljenih lobija potrošačkog društva i ponižavana do odvratnosti”, upozorio je mons. Prenđa.
Marija iz Nazareta, Majka Kristova, kći našeg roda, prošla je put svih čovjekovih pitanja i zavrijedila je vijenac slave. Prikazana nam je zapravo u dvije bitne dimenzije svog života: u njenoj sadašnjoj i u slavi Božjoj. Žena u kozmičkoj dimenziji usred svih stvorenja. Istodobno je prikazana kao trudna žena koja viče u bolovima rađanja. Bog povjerava čovjeka svakom pojedinom, no to povjerenje na poseban način ipak pripada ženi; Bog joj je na poseban način povjerio ljude, istaknuo je nadbiskup. “Iz te svijesti i tog povjerenja izvire moralna snaga žene koja se dokazala u brojnim likovima Starog zavjeta i razdobljima sve do naših dana. Bog je htio na poseban način u materinstvu i djevičanstvu ostvarivati osobnost žene. Te dimenzije dobivaju u svjetlu Evanđelja puninu svog značenja i vrednovanja u Mariji. Te dvije dimenzije poziva žene susrele su se u Mariji i na jedinstven način povezale”, poručio je nadbiskup Prenđa, potaknuvši na razmišljanje i sljedećim poticajem: “U naše uzburkano vrijeme ljudi se pitaju bi li bilo bolje slaviti najveći Gospin blagdan u neko drugo, mirnije vrijeme godine, a ne ljeti kad je sve u pokretu, na površini života, u trci od jutra do večeri, u zaglušujućoj atmosferi mega-koncerata, klapskih pjevanja, festivala, svih mogućih utrka, trgovina i pazara, i iznad svega najezde milijunskih povorki stranih gostiju koji puno trebaju, traže i zaokupljaju mnoštvo domaćeg svijeta koji nema vremena ni za sebe a kamoli za nešto drugo. Sve je u strci. Sve je obilježeno privremenošću i prolaznošću.
Što se može u tom ozračju tako snažno reći da se ozbiljno čuje?” upitao je nadbiskup, dodavši: “Pa ipak, baš zbog svega toga, ili usprkos svemu tome, nije slučajno da je taj veliki blagdan stavljen u tako osjetljivo vrijeme godišnjeg kalendara. To pokazuju mnoštva vjernika u svim hodočasničkim prošteništima i župnim crkvama. Čovjeku, bez razlike, potrebno je čuti poruku nade koju nosi u sebi blagdan Velike Gospe za njegov život, napore i patnje, strahove zbog nesigurnosti i nemira pred bolešću i smrću. Blagdan Velike Gospe nosi u sebi poruku o konačnom smislu čovjeka i proslavi u Marijinu zajedništvu u nebu”.