Kloštar, (IKA) – U Kloštar, jedno od najstarijih slavonskih marijanskih hodočasničkih mjesta, već u predvečerje svetkovine Velike Gospe, 14. kolovoza, slilo se mnoštvo hodočasnika iz posavskog dijela Požeške biskupije. Među njima su bili i brojni vjernici iz bosanske Posavine – derventskog kraja, koji su prije Domovinskog rata redovito hodočastili u to svetište a sada to čine jednakom revnošću iz slavonskobrodskog kraja, kamo ih je donijela prognanička nevolja. Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup dr. Antun Škvorčević. Na početku je biskupa pozdravio mons. Mijo Dukić, slavonsko-kobaški župnik i voditelj svetišta, koji je podsjetio na ono što se oko svetišta događalo nakon II. svjetskog rata, kada je među ostalim bio miniran i zvonik, te je spomenuo upravo završenu postupnu obnovu starodrevne svetišne crkve. Istaknuo je da se uz zavjetnu sliku Gospe kloštarske iz 18. stoljeća u ovom svetištu časti i veoma omiljeni kip Majke Božje, nabavljen prije stotinu godina. Zahvalio je biskupu što od početka svoje biskupe službe redovito dolazi u Kloštar, te sada jedanaesti puta predvodi hodočasničko slavlje.
Biskup Škvorčević izrazio je radost što se ponovno nalazi u marijanskom svetištu u koje je hodočastio od djetinjstva, pozvao je vjernike da poput Marije otvore svoja srca za slušanje Božje riječi i donesu odluku po njoj živjeti. Zahvalio je župniku Dukiću za njegovo služenje hodočasnicima u kloštarskom svetištu u tijeku dvadeset i tri godine te mu poželio mirne umirovljeničke dane u Svećeničkom domu u Požegi.
U homiliji biskup je podsjetio kako je kloštarsko svetište silno snažno slavonsko duhovno mjesto zbog Marijine majčinske blizine, koju su hodočasnici ovdje osjećali brojnih stoljeća njegova postojanja. Dodao je da ono ima svoju duhovnu snagu i zbog toga što je tu na svoj način prisutna povijest hrvatskih suza i vapaja, molitve i zahvale, radosti i tjeskobe, koje je Marija sabirala i polagala u žrtvu svoga Sina te pomagala da sve one budu uključene u preobrazbu, ostvarenu u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću. Potaknuo ih je da i on po Mariji povjere Bogu na ovom hodočašću sve svoje nevoljen i jade, te da u Marijinoj vjernosti Bogu traže snagu za vjernost u osobnom, obiteljskom i javnom životu. Na temelju naviještene Božje riječi biskup je tumačio vjernicima Marijinu veličinu po sjedinjenosti sa Sinom svojim Isusom Kristom, koja se ostvarila po njezinu posvemašnjem prihvaćanju Božje riječi i provođenju u životu. Istaknuo je da je to put kojim je ona prispjela k svome punom ljudskom ostvarenju i postala dionicom Isusove uskrsne proslave u nebu. Pozvao je vjernike da na svom hodočašću, pred Marijinim proslavljenim bićem, ponovno promisle, kojim se putem isplati ići i ne dopuste da ih bilo tko odvrati od puta vjernosti Bogu u osobnom životu, braku i obitelji, na području javnog života, zaključivši da Isus Krist i njegova pobjeda nad smrću ostaju jedina istinska hrvatska nada u budućnost, koja ide i preko groba.
Nakon popričesne molitve krenula je oko crkve i svetišnog prostora po novouređenim stazama procesija sa zavjetnom slikom Gospe kloštarske i stoljetnim Gospinim kipom. Na svršetku procesije biskup Škvorčević predvodio je malu službu hvala Isusovoj Majci o 150. obljetnici njezinih ukazanja u Lurdu, u kojoj su sudjelovala djeca, mladi, bračni parovi, stariji i osobe posvećenog života. Izloženo je potom Presveto te se u svetišnoj crkvi odvijalo noćno klanjanje.

.