Split, (IKA) – Svetkovinu svoje nebeske zaštitnice Velike Gospe Split je proslavio tradicionalnim obišašćem s Gospinom ikonom od prvostolnice Sv. Dujma do svetišta Gospe od Pojišana. Početak procesije označili su zvuci s brodova u splitskoj luci te velika zvona splitske prvostolnice, koja od sedmoga stoljeća nosi naslov Uznesenja Marijina. Procesiju i euharistijsko slavlje u pojišanskomu svetištu, koje je također posvećeno Uznesenju Blažene Djevice Marije, uz koncelebraciju dvadesetak svećenika, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. Nakon što je mješoviti zbor Gospe od Pojišana otpjevao ulaznu pjesmu posvećenu Uznesenju Blažene Djevice Marije, upravitelj kapucinskoga samostana na Pojišanu fra Zlatko Šafarić pozdravio je više desetaka tisuća okupljenih vjernika, metropolitu Barišića, provincijala Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivicu Petanjka i generalnoga definitora kapucinskoga reda iz Rima fra Juru Šarčevića, članove splitskoga Prvostolnog kaptola, svećenike, redovnike i redovnice, predstavnike gradskih vlasti na čelu s gradonačelnikom Ivanom Kuretom, predstavnike županijske uprave, policije, HRM i vojske te gradskih komunalnih službi; mlade vjernike koji su u procesiji nosili sliku Pojišanske Gospe kao i mlade pripadnike HRM na čelu s kapetanom bojnog broda Predragom Stipanovićem.

Pozdravima braći kapucinima čuvarima svetišta, nazočnim hodočasnicima iz domovine i inozemstva koji su se okupili u pojišanskom svetištu težaka i ribara te svima onima koji su bili spriječeni doći pridružio se i nadbiskup Barišić.
Govoreći o pohodima i pozdravima koji oplođuju radost, ljubav i život, nadbiskup je podsjetio i na one “pohode i pozdrave” koji nisu u koristi života. Pritom je oštro komentirao nedavno u Hrvatskom saboru izglasani i prihvaćeni zakon o suzbijanju diskriminacije, zakon koji većina zemalja EU nemaju u svom zakonodavstvu. Govoreći o Europskoj uniji, zajednici naroda s tolikim različitostima i suprotstavljenim mišljenjima i idejama, nadbiskup se upitao: što nas u nju privlači? Jesu li to glasnost i utjecaji određenih laicističkih i odviše sekularnih mišljenja i ponašanja, relativizam koji više ne poznaje kriterije dobra i zla? “Ako je po tomu suditi, onda smo već odavno dio Europske unije i ne treba nam se previše truditi oko ulaska u nju. Medijski smo već potpuno članica Unije, a državno-upravno na dobrom smo putu, još točnije, u velikoj smo opasnosti da nam Domovina za koju smo još jučer krv lili postane duhovna i moralna tuđina. Treba usvajati i usvojiti neke europske standarde, ali ne i onda kad su oni u potpunoj suprotnosti s onim što je iznjedrilo Europu, što joj je omogućilo da misli i ostvaruje Uniju”, zaključio je.
Prokazujući relativizam koji dokida svaku stabilnost, pa i onu koju nudi Crkva, čemu smo svakim danom sve više svjedoci, mons. Barišić naglasio je da je danas mnogima u društvu i mentalitetu, “Crkva simpatična i moderna, ako govori o socijali, ako štiti ekologiju i humanitarno djeluje. Ali, ako progovori o etičko-moralnim načelima i vrednotama života i suživota, pojedinca, obitelji i društva, onda je neugodna, zaostala, konzervativna…. Odriče joj se pravo govora o tomu, a nažalost ne uviđa se da je sve to temeljno i nosivo i za samo naše društvo”. Ne tako davno neki naši djedovi i bake, prihvativši nametnuti im bezbožni marksizam, govorili su da će Crkva nestati i vjera izumrijeti. Njihove su ideje danas prerušene u relativizam koji se više ne bori izravno protiv Boga, već želi graditi život i društvo bez Boga. Međutim, jedno je sigurno: Crkva se nije nikada nazivala ni poistovjećivala samo s prošlošću, nije nasjedala ideologijama koje su nudile budućnost bez Boga. Crkva je uvijek bila i ostaje poistovjećena samo s Djevicom i Zaručnicom, Ženom i Majkom, darovateljicom i nositeljicom života kao najveće vrijednosti koju Bog u svojoj ljubavi daruje”, istaknuo je nadbiskup. Budući da se u našoj javnosti, medijima i zakonodavstvu promiče društvo bez Boga te se čovjeka osljepljuje za Božju istinu, nadbiskup je pozvao odgovorne u medijima da ne budu samo izvor informacija, već i promicatelji vrednota, te one koji donose zakone da zakoni ne budu samo po narudžbi već ukorijenjeni u vrednotama. Među tim vrednotama svakako su na prvom mjestu brak i obitelj, kustodija – hranište, sveto – hranište života i budućnosti svakoga naroda.
Nadbiskup je nadalje istaknuo da su nam potrebna “pozitivna svjedočanstva i žurna reagiranja u društvu jer se stvara sve dublji jaz između obrazovanja i odgoja, prava i dužnosti, užitka i vrjednota, emocija i razuma, slobode i odgovornosti, profita i općeg dobra, časovitosti i vječnosti, etike i politike. A u mentalitetu pomućenosti i izopačenosti srca i zasljepljenosti uma, opasnost je da se po hitnom postupku nametnu takvi zakoni koji se više ne oslanjaju na logiku i etiku, već su rezultat čudnog politikanskog modificiranja. Naravno, da smo svjetovna država i ne želimo klerikalizirani Hrvatski sabor. Ali zdrava laičnost i autonomnost ne znače i moralnu autonomnost, odnosno mimoilaženje i rušenje temeljnih etičkih norma i duhovnih vrijednosti”. U tom je svjetlu splitsko-makarski nadbiskup upozorio vjernike da ne smiju ostati puki i nijemi promatrači događanja. “Crkva ima pravo izjasniti se o društvenim zbivanjima, ne samo jer joj to pravo daje sloboda mišljenja i govora u demokratskom društvu, već zato što zastupa Boga, što nastupa kao moralni autoritet koji se pita, razmišlja i svjedoči o čovjeku i njegovu dobru već više od 2000 godina. Ali, iznad ovog prava Crkva u pluralnom društvu ima prije svega pravo govoriti i dužnost naviještati Radosnu vijest života, jer to hoće njezin Utemeljitelj, jer je ona prisutnost njegove proslavljenosti u povijesnim dimenzijama”, zaključio je. Svoju je propovijed mons. Barišić završio molitvom Mariji, Gospi pojišanskoj, za zagovor za humanije odnose ispunjene iskrenom ljubavlju i pravednije te solidarnije društvo da bi bili prepoznatljivi kao Kristovi učenici. Nakon završnoga blagoslova splitsko-makarskoga nadbiskupa cijeli je vjernički puk zapjevao himnu Lijepoj našoj, a potom i pjesmu Gospi “Zdravo Djevo”, čime je dolično završeno i slavlje, koje je zajedno s procesijom meditativnim riječima animirao don Ante Mateljan. Trodnevnicu je u pojišanskom svetištu predvodio fra Goran Rukavina, župnik sv. Vida u Varaždinu.
Povijest štovanja Gospine ikone, koju su dalmatinski mornari prozvali “Zvizdom mora”, veoma je bogata. Tradicija da se Gospina ikona u srebrenom prijestolju, koje su Splićani 1740. dali od svojih dragocjenosti izraditi te 1794. izradili i veličanstveni mramorni oltar, u jutarnjim satima na svetkovinu Velike Gospe prenese u prvostolnicu, čuva se još od srednjega vijeka. Tada bi se danima održavala bogoslužja pred njezinom slikom, koju povjesničari datiraju u četrnaesto stoljeće. Donosila se redovito u prvostolnicu, i tako su do današnjega dana povezana ta dva mjesta štovanja Velike Gospe, a slika ima dva svetišta, pojišansko i prvostolnicu. Tijekom povijesti je, u zavjetnim procesijama, na ramenima vjernika silazila u grad kad god su Split pogađale pošasti poput rata, bolesti, gladi ili suše. Splićani su nastojali svojoj Majci s Pojišana i Kraljici Splita prikazati sve javne i crkvene svečanosti. Mnogo su častili Gospinu sliku i poklanjali joj zavjetne darove od zlata i srebra, kao i načine i slike brodova, a to sve govori o vjeri naših pređa u Gospin zagovor i pomoć, kazao je upravitelj svetišta fra Željko Šafarić.