Brixen, (IKA) – Papa Benedikt XVI. susreo se u srijedu 6. kolovoza u katedrali u Bressanoneu sa svećenicima i đakonima te biskupije. Biskup Wilhelm Egger pozdravio je Papu potom su mu svećenici postavljali aktualna pitanja na koja je Benedikt XVI. spontano odgovarao.
U razgovoru za Radio Vatikan predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi istaknuo je kako je Papa kao i uvijek jasno odgovarao, ponizno svjedočeći vlastitim iskustvom. Na upite je odgovarao na svoj način: Ja vam mogu reći ovo. To nije nepogrješiv odgovor. Odgovore moramo zajedno tražiti u Crkvi, s biskupima. Oni proizlaze iz traženja crkvene zajednice, a ne samo iz onoga što ja kažem, ponavljao je Benedikt XVI.
Na pitanja o značenju patnje u životu kršćanina i važnost katekizma za djecu u pripravi za sakramente, Sveti Otac odgovorio je na talijanskome jeziku, a na četiri pitanja o raznim aktualnim temama za pastoralni život odgovorio je na njemačkome jeziku.
Glavna poruka kršćanstva je ta da je patnja nazočnost Kristove ljubavi koja nas zove na ljubav prema trpećima, odgovorio je Benedikt XVI. teško bolesnom svećeniku koji ga je zamolio riječ utjehe za one koji trpe. Podsjetivši na svoju encikliku “Spe salvi”, Papa je istaknuo kako je sposobnost prihvaćanja patnje i onih koji trpe, mjera čovječnosti. Pritom je spomenuo primjer Ivana Pavla II. i ponizna svjedočenja njegove muke. Ta poniznost, to strpljenje kojim je prihvatio propadanje svojega tijela i sve manju sposobnost za govor, premda je bio učitelj riječi. Tako nam je, čini mi se, vidljivo pokazao duboku istinu da nas je Gospodin otkupio svojim Križem, Mukom kao krajnjim činom svoje ljubavi. Pokazao nam je da Muka nije samo neki ‘ne’, nešto negativno, nedostatak nečega, nego je ona pozitivna stvarnost, istaknuo je Sveti Otac.
Papa Wojtyla pokazao je da je Muka, kada je prihvaćena u ljubavi prema Kristu, prema Bogu i drugima, otkupiteljska snaga. Naravno, Ivan Pavao II. bio je gorostas vjere, pronio je Evanđelje sve do krajeva zemlje, otvorio je nove putove i učinio da padnu zidovi između dva svijeta. Ali, to njegovo svjedočanstvo u patnji snaga je ljubavi koja nije manje jaka od velikih djela koja je učinio u prvome dijelu svojega papinstva. Sveti Otac potom je izrazio zahvalnost svima onima koji se trpeći sjedinjuju s Bogom koji je ljubav, premda priznaju koliko je to teško. Želio bih zahvaliti svima onima koji prihvaćaju muku, koji trpe s Gospodinom, i htio bih ohrabriti sve nas da imamo otvoreno srce za one koji trpe, za starije osobe, da shvatimo da je upravo njihovo trpljenje izvor obnove za čovječanstvo, te da ono u nama stvara ljubav i sjedinjuje nas s Kristom. Međutim, u konačnici, uvijek je teško trpjeti, rekao je Papa.
Na primjedbu profesora teologije, koji je sa žaljenjem istaknuo kako mladi često slabo sudjeluju u crkvenome životu, Benedikt XVI. je kazao da nema siguran odgovor na to pitanje, te se osvrnuo na taj problem posluživši se vlastitim iskustvom. Kada sam bio mlađi bio sam prilično strog. Govorio sam: sakramenti su sakramenti vjere, stoga gdje nema vjere, gdje se vjera ne prakticira, ne može biti podijeljen sakrament. Prolaskom godina i ja sam shvatio da trebamo slijediti primjer Gospodina koji je bio jako otvoren i prema ljudima koji su bili na rubu ondašnjega Izraela, bio je Gospodin milosrđa, rekao je Sveti Otac te dao neke smjernice za suočavanje s tim problemom, o kojemu je, kako je kazao, već razgovarao sa župnicima svoje biskupije kada je bio münchenski nadbiskup. Uglavnom, rekao bih stoga da su sakramenti, naravno, sakramenti vjere – napomenuo je Papa. Gdje nema nikakvoga elementa vjere, gdje je prva pričest samo slavlje s obilnim objedom, lijepom odjećom i darovima, to onda nije više sakrament vjere. Ali, ako uočimo maleni plamen želje za zajedništvom s Crkvom, i želju te djece koja žele ući u zajedništvo s Isusom, čini mi se da je opravdano biti slobodniji, rekao je Sveti Otac, istaknuvši da je važno uključiti i roditelje u pripravu djece za sakramente. Roditelji mogu ponovno upoznati vjeru, sudjelujući u hodu vlastite djece, kazao je te potaknuo na unošenje plamena Isusove ljubavi u srca djece, a kroz njih i u srca njihovih roditelja.