Milano, (IKA) – Državno odvjetništvo iz Milana odlučio je uložiti žalbu na presudu kojom je građanski prizivni sud dopustio ocu Eluane Englaro, djevojke koja je već šesnaest godina u komi, da zatraži prekid njezinoga hranjenja. Istodobno je od prizivnoga suda Državno odvjetništvo zatražilo obustavu presude, koja bi inače u svakome trenutku mogla postati punomoćna.

Državno odvjetništvo podnijelo je žalbu na presudu jer smatra da nije s dovoljnom objektivnošću utvrđena nepovratna koma. Osvrnuvši se na slučaj u razgovoru za Radio Vatikan, Roberto Piperno, ravnatelj odjela za Rehabilitacijsku medicinu u glavnoj bolnici u Bologni i Kući ponovnoga oživljavanja Luca De Nigris, istaknuo je kako još nije posve jasno što znači vegetativno stanje, o tome znamo veoma malo i sve više otkrivamo kako se taj pojam temelji na dijagnozi: odsutnosti, svjesnosti i komuniciranja s drugima, ali u stvarnosti postoje brojne druge situacije, neke od tih čak očituju važnu spoznajnu aktivnost, poput razumijevanja govora ili prepoznavanja osoba. U samom pojmu nepovratnost postoji također dosta sumnje jer se u brojnim dijagnosticiranim vegetativnim stanjima tijekom godina očituju promjene. Treba, dakle, shvatiti značenje koje se pridaje tim promjenama. One su za neke veoma važne i odlučujuće, dok ih drugi ne smatraju dovoljnima. U tome i jest nesigurnost. Ako se misli na vraćanje na normalan život, točno kakav je bio prije, u tome slučaju se, vjerujem, može govoriti o nepovratu. Morali bismo govoriti o promjenama, a one su uvijek moguće. Moramo biti jako mudri kada rabimo riječ “nepovrat”, riječ je o definitivnoj osudi koja zatvara vrata mogućim promjenama o kojima veoma malo znamo, zaključio je dr. Piperno.
Na upit može li medicina utvrditi objektivni nepovrat, rekao je kako sumnja da će medicina to moći učiniti. Znanstvene tehnologije nam u ovome trenutku omogućuju utvrditi spoznajne aktivnosti koje ne možemo otkriti svojim promatranjem, one se ne mogu otkriti jednostavnim kliničkim promatranjem. Određivanje nepovratnosti ovisi o smislu koji se želi dati riječi “nepovratno”. Na pitanje postoji li sukob između prava i medicine, rekao je kako se sukobi stvaraju gdje ima nejasnoća, čak i uporabi prenesenoga značenja: kada se govori o vegetativnome stanju ili komi, govori se kao o snu iz kojega se treba probuditi, ali ustvari nije tako. Kada se govori o tome stanju kao o zaustavljenoj smrti, opet nije istina, jer u stvarnosti ti su životi krenuli drukčijim putem. Dvosmislenosti ima, dakle, u uporabi riječi i metafora kojima se služimo, one same po sebi stvaraju problem, primijetio je dr. Piperno i dodao kako ni statistika ni kazuistika ne rješavaju problem. Prema statistikama, vegetativno se stanje nakon godinu dana teško može promijeniti, s druge pak stane ima slučajeva koji opovrgavaju statistike, odnosno došlo je do promjena i nakon godinu dana. Sve nas to poziva na pozornost, a zaista moramo biti oprezni jer još ne poznajemo sve. To je moje uvjerenje, a brojne obitelji zahtijevaju da se ide tim putem, da nastojimo što više prodrijeti u tu tajnu, zaključio je dr. Piperno.

Život je uvijek nepovredivo dobro, istaknuo je predsjednik Papinske akademije za život nadbiskup Rino Fisichella, komentirajući žalbu Državnoga odvjetništva. Rekao sam od samoga početka kako presuda “pušta vodu na sve strane”, te da bi žalba odvjetništva bila pravedna, što se i dogodilo. Opet smo suočeni s dvostrukim kriterijem: prvi je onaj koji u prvi plan stavlja vrednotu života. Eluana živi, nije priključena na stroj, nije dakle riječ o iskapčanju stroja nego o nijekanju jela i pića, a to bi u svakom slučaju bio teški zločin. S druge pak strane presuda, a dakle i priziv, u prvi plan stavlja nedoumicu koju znanost ne može otkloniti, dakle ograničenost znanosti; s kojom sigurnošću znanost može govoriti o nepovratnome stanju? Još se jednom vraćamo na veliku temu o nepovredivosti života, uvijek, posvuda i unatoč svemu, istaknuo je nadbiskup Fisichella.
Na upit slaže li se da je presuda mogla postati opasan pravni presedan, rekao je da presuda stvara pravo, ona bi dakle mogla biti uzor za donošenje drugih presuda takve vrste. Po mome mišljenju, sve nas još jednom opominje da budemo veoma pozorni na brojne osobe koje u našoj državi žive u sličnome stanju. Moramo biti bliski tim osobama i njihovim obiteljima; moramo se svim silama boriti da ih se ne napusti u ovakvim situacijama, poručio je nadbiskup. Na upit zašto toliki bijes protiv krhkoga života, rekao je kako je svaki slučaj dramatičan, stoga nitko u ovakvim slučajevima ne može zamijeniti obitelj. Čini mi se da postoji snažan ideološki pritisak koji ne prihvaća život ne po svojoj mjeri, drukčiji život nije dostojan. Postoji, dakle, ideološko viđenje koje želi prije svega nametnuti prvenstvo slobode, ali sloboda ovisi o životu i njegovu vrjednovanju. U svakom slučaju, pred prizivom na apsolutnu slobodu morali bismo isticati odnos slobode i istine. Stari su govorili: Platon je prijatelj, ali je veća prijateljica istina. Uvjeren sam da je istina bitan uvjet za punu slobodu osoba, zaključio je nadbiskup Fisichella.