Rašćane, (IKA) – Misnim slavljem u krugu bliže i daljnje obitelji, prijatelja, mnogobrojnih donedavnih župljana Zadvarja i Brela Gornjih te ostalih vjernika u nedjelju 20. srpnja, na blagdan sv. Ilije proroka umirovljeni svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivan Lendić svečano je u župnoj crkvi Sv. Mihovila arkanđela svoje rodne imotske župe Rašćani Gornji, u kojoj je na isti nadnevak 1958. slavio i svoju mladu misu, proslavio je zlatni svećenički jubilej, 50. obljetnicu misništva.
U punoj, svečano urešenoj staroj župnoj crkvi u sjeni čempresa na rašćanskom groblju, uz zlatomisnika koncelebrirali su župnik Rašćana i Župe Biokovske don Ivan Turić, svećenik rodom iz župe dr. don Ljubio Erceg, profesor u splitskoj Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji don Luka Vrljićak te don Matko Džaja, župnik Žeževice, koji je propovijedao.
Na početku svečanog euharistijskog slavlja župnik Turić pozdravio je zlatomisnika i okpljene vjernike. Istaknuo je kako je don Ivan Lendić, sin ovog imotskog kamena i drače, izrekao svoj da Bogu, neustrašivo i neopozivo, u jednom vremenu za Crkvu, svećenike i vjernike olovnom i teškom. Istaknuo je vjeru i ljubav spram Bogu i domovini i roditelja zlatnog jubilarca, iz čije je čestite vjerničke i domoljubne obitelji ponikao i zlatomisnik.
Svečanu misu pjesmom su pratile pjevačice iz zadvarskog i gornjobreljanskog zbora, koji je osnovao don Ivan. U propovijedi don Matko je oslikao don Ivanov životni put, istaknuvši također težinu vremena u kojem je postao svećenik, bio progonjen od ondašnjih komunističkih vlasti, sve do zatvora. Ali je uvijek ostao uspravan i čvrst, odan Bogu i Crkvi, za koju s istim žarom, kao i na početku svećeništva, izgara punih pedeset godina.
Podsjetio je da se don Ivan, i onih godina opasnih za Crkvu i za domovini odanom hrvatskom narodu, isticao domoljubljem, koje ga krasi i cijeli njegov život. Spomenuo se i njegovih pet desetljeća dugog pregalačkog dušobrižničkog rada, u prvim godinama svećeništva u nekoliko manjih imotskih župa, posebno do Zadvarja i Brela Gornjih, u kojima je proveo gotovo cijeli svoj svećenički život, četrdeset jednu godinu. Ostavio je u svima, a posebice u potonjima, neizbrisiv trag svoga nesebičnog pastoralnog djelovanja. S ljubavi je odgojio u vjerskom i domoljubnom duhu nebrojene naraštaje djece i mladih, napose Zadvarja i Brela Gornjih. Njegovi ga župljani pamte kao čovjeka i svećenika srca otvorena svakome, prijatelja svima, velikima, osobito malima, djeci i mladima, vjeroučitelja, pastira, savjetnika u svim životnim potrebama, čovjeka široka duha i kulture, što su pokazali i svojom brojnom nazočnošću i na zlatomisničkom slavlju.
Na kraju misnog slavlja kojim je Bogu zahvalio na svojih pedeset godina svećeništva, zlatomisnik je zahvalio i svima koji su mu pomogli u pripravljanju ovog jubileja. Zahvalio je svojim pokojnim roditeljima, koji su mu u onim teškim vremenima omogućili i pratili ga na putu prema svećeništvu, brojnoj obitelji koja ga je i sada okružila, prijateljima, župniku don Ivanu i propovjedniku don Matku, svećenicima koncelebrantima i svim kolegama svećenicima. Sjetivši se teških vremena u kojima je započeo svoje svećeništvo, spomenuo se i mnogih lijepih godina, a osobito provedenih u Zadvarju i Brelima Gornjim, koje će uvijek, kako je rekao ostati u njegovu srcu. Poslije misnoga slavlja obitelj i prijatelji okupili su se za svečarskim obiteljskim stolom uz pjesmu i dobre želje za još mnoge blagoslovljene godine u miru i zdravlju.