Sydney, (IKA) – U Hrvatskom katoličkom centru Gospe Velikoga hrvatskog zavjeta Blacktown đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić održao je katehezu za mlade hrvatskog jezičnog područja i u četvrtak 17. srpnja. Tema kateheza bila je shvaćanje Crkve i o onome što Crkva jest u svojoj biti. Pravilno shvaćanje Crkve, vjera i Duh Sveti nadilaze razlike – obrede, kulture, rase – kako u samoj Crkvi, tako i među narodima. Crkva nije uniformnost i uniformna, ali vrijednosti su zajedničke. Biskup Hranić podsjetio je kako i sama dogmatska konstitucija Drugoga vatikanskog koncila “Lumen gentium” govori o zajedništvu Božjeg naroda, koji je jednak po sakramentu krštenja što ga je primio, a koje se očituje u poslanju. Razlike, pak, postoje u odnosu na službe. Biskup je naveo slikoviti primjer nogometne momčadi u kojoj svi igraju, trude se, dodaju tj. pomažu jedni drugima na različitim mjestima a cilj je isti: igrati za istu momčad, preneseno za Crkvu. Svi dakle igraju u svrhu ostvarenja jednoga cilja, svatko na svoj način. Nadalje, biskup je podsjetio kako je kršćanima, članovima Crkve poslanje donošenje radosne vijesti svima i to ne bilo kakve radosne vijesti. U smislu toga se promatra i služba rimskog biskupa, pape, nasljednika Petrova i svih ostalih biskupa, koji su u zajedništvu s Petrom naših dana garant ili jamac crkvenog zajedništva u bitnim pitanjima vjere. Stoga je nemoguće promatrati poslanje Pape samo ljudskim očima, već očima utemeljitelja tj. Isusa Krista, koji povjerava pastirsku službu sv. Petru apostolu. Petrova služba nije dakle samo funkcionalna koja bi kršćane držala na okupu, već je riječ o božanskom elementu zbog volje utemeljitelja koji je htio da služba tako bude uređena. Završavajući katehezu u Blacktownu, biskup Hranić ponudio je mladima i neka pitanja na razmatranje, dijalog i raspravu: Kako mladi gledaju danas svoje biskupe i svećenike? Jesu li spomenute službe (kako ih i oni doživljavaju u svojoj sredini) u službi izgradnje Crkve, posvećenja, navještaja i Božjeg čovjekoljublja? Primjećuju li mladi da možda crkvene strukture nisu u suglasju s poslanjem kojega su primili i po kojem bi Duh Sveti trebao biti prepoznatljiv u poslanju Crkve? Biskup Hranić napomenuo je da se crkvena hijerarhija ne shvaća kao neka superstruktura, već je sva u službi čovjeka, navještaja Riječi i posvećenja. Nije sama sebi svrha, već je plod Božjeg naroda iz kojeg izlazi i ponovno njemu služi i stoji na raspolaganju. Oponent zdravoj zajednici uvijek je stvaranje svojevrsnog elitizma, koji je posljedica zatvaranja neke zajednice, koja nije kadra biti posve otvorena. Svojevrsni odgovor na spomenuto je uvijek poniznost, duh služenja, poniznosti i ljubavi, zaključio je biskup Hranić.