Pokop fra o. Benedikta Benakovića
Pokop fra o. Benedikta Benakovića
Zagreb (IKA )
Zagreb, (IKA) – Misu zadušnicu za o. Benedikta Benakovića, franjevca konventualaca koji je preminuo 9. srpnja, predvodio je 12. srpnja u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u Zagrebu ministar provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca o. Đuro Hontić. U koncelebraciji su bili dekan i župnik župe Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja u Županji Ivan Varoščić i tridesetak svećenika članova hrvatske i slovenske provincije franjevaca konventualaca.
Provincijal Hontić kratko je predstavio životni put pokojnog subrata, istaknuvši kako je o. Benedikt živio smireno, staloženo, ali i ponosno, kao svećenik, redovnik. Dok se opraštamo od uzornog redovnika i svećenika molimo neka nam Gospodin udijeli novih zadovoljnih i sretnih redovnika i svećenika da bismo mogli služiti današnjem hrvatskom čovjeku, rekao je provincijal te istaknuo kako se sažimljući cijeli život o. Benedikta bez lažne skromnosti može reći da je on bio uistinu blagoslovljen-benedictus.
Prije nego je tijelo preneseno u kriptu samostanske crkve Svetoga Duha, oproštajno pismo subraće franjevaca konventualaca o. Benedikta koji pastoralno djeluju u Americi i Kanadi pročitao je o. Žarko Mula, koji je i sam tijekom trinaest godina ondje pastoralno djelovao. U pismu subraća podsjećaju kako je o. Benedikt kao subrat i gvardijan uvijek bio na raspolaganju, te je nastojao da svaki franjevac, svećenik u samostanu i župi ima što je potrebno. Mudrim savjetima davao je primjer stalnosti, izdržljivosti u neprilikama, a istovremeno je poštivao privatnost i poticao na veću revnost Redu i Crkvi. Čuvao je i štedio za Provinciju, naročito za sjemenište kako bi se pomladak mogao razvijati u blagostanju i sigurnosti. Kao svećenik dao je primjer ljubavi i revnosti prema misi, molitvi, spasenju duša, čitanju i razumijevanju Biblije, pripremi za propovijedi, čuvanju latinskog jezika, vjernosti Crkvi i tradiciji. Bio je nadahnut knjigama i propovijedima kardinala Fultona J. Sheena, te je imao cijelu zbirku njegovih knjiga, kazeta, video kazeta, CD-a i DVD-a. Kao pastoralni djelatnik, 45 godina svoje službe proveo je u župi sv. Josipa Radnika u Garyju, koju je vodio nepokolebljivom smjelošću, legendarnom strogošću, iznenađujućom točnošću, neobičnom radnom etikom, pripremljenim odgovorima i konstruktivnim sastancima. Imao je neslomljivu volju da učini što je naumio. Bio je župnik 30 godina, a kapelan 15. Nije vjerovao da će ikad trebati ići u mirovinu, nego samo biti oslobođen župskih dužnosti. Ostao je aktivan do kraja, pa i onda kad je gubio vid: crkva, oltar i ispovjedaonica bili su mu prvi orijentiri. Kao Hrvat, volio je domovinu Hrvatsku, počevši od rodne Županje i graničara na Savi. Preko križnog puta s njom je patio, suživio, za nju se zauzimao riječju i osobom, sve do zauzimanja za nju kad je bio poslan u Ameriku. Bio je redovit na svim sastancima Hrvatske bratske zajednice i Hrvatske katoličke zajednice. Činio je sve što je znao kako bi članovi uspješnije lobirali u Washingtonu na promoviranju slobode i neovisnosti u domovini Hrvatskoj. Veselio se pobjedama hrvatske vojske, a posebno se radovao hrvatskoj neovisnosti koju je konačno i osobno mogao vidjeti. Kao član raznih hrvatski i američkih udruga bio je kapelan, govornik, suradnik, domoljub, osnivač i savjetnik. Mnogi će mu biti dugo zahvalni za njegove savjete i prisutnost na sastancima i proslavama, ističe se u oproštajnom pismu.
O. Benedikt (Josip Alojz) Benaković, sin Franje i Eve r. Juzbašić, rođen je 18. siječnja 1923. u Slavonskom Brodu. Školovao se u Županji, Zagrebu i Splitu. U sjemenište franjevaca konventualaca u Ptuju primljen je 7. rujna 1935., redovničko odijelo obukao je u Splitu 30. ožujka 1941., svečane zavjete u Redu franjevaca konventualaca položio je 26. prosinca 1945. u Zagrebu. Katolički bogoslovni fakultet pohađao je u Zagrebu, gdje je za svećenika zaređen 29. lipnja 1949. godine. U Provinciji sv. Jeronima franjevaca konventualaca bio je kapelan u župi sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu, a zatim tajnik Provincije. Na preporuku poglavara otišao je u Sjedinjene Američke Države u grad Gary, u državu Indiana, gdje je 10 godina obnašao službu kapelana hrvatske župe sv. Josipa Radnika, da bi 1972. godine bio imenovan župnikom iste župe i na toj službi ostao do 2000. godine. Iste godine imenovan je duhovnim pomoćnikom u župi sv. Josipa i tu službu je obnašao do povratka u domovinu u kolovozu 2007. U više navrata bio je i gvardijan samostana sv. Josipa Radnika u Garyju i delegat ministra provincijala za svećenike Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u SAD i Kanadi. U Hrvatskoj inozemnoj pastvi proboravio je gotovo cijeli svećenički vijek – ukupno 45 godina. Po povratku u domovinu dodijeljen je samostanu Svetoga Duha u Zagrebu, gdje je proveo svoje posljednje dane. Okrijepljen sakramentima, umro je u srijedu 9. srpnja u bolnici “Sveti Duh” u 86. godini života, 68. redovništva i 60. svećeništva.