Pula, (IKA) – U pulskoj katedrali Uznesenja BBDM u večernjim satima 3. srpnja koncelebriranim misnim slavljem proslavljena je svetkovina sv. Tome apostola, zaštitnika grada Pule i Pulske biskupije. Misno slavlje, kojem je prethodila svečana Večernja, predvodio je porečko-pulski biskup Ivan Milovan u koncelebraciji s kanonicima pulskog katedralnog kaptola, dekanom pulskoga dekanata Sergijem Jelenićem te ostalim svećenicima i redovnicima. Biskup Milovan u propovijedi je želio vjernicima približiti lik sv. Tome apostola kroz ono najneposrednije što Sveto pismo donosi o tom velikom svecu, kroz njegove riječi i postupke u Ivanovu evanđelju. Kroz te događaje njegove riječi izražavaju ujedno i njegov stav prema egzistencijalnim pitanjima vjere, koja se univerzalno odnose na vjernike svakoga vremena. Evanđelje sv. Ivana spominje sv. Tomu u ulomku koji govori o Lazarovoj smrti kada Isus, unatoč prijetnjama smrću koje mu upućuju Židovi, želi poći u Judeju. Tomine riječi: “Pođimo i mi i umrimo s njime”, dokaz su njegove velike odlučnosti da slijedi Učitelja, on potpuno prianja uz Isusa, svoju sudbinu posve povezuje sa sudbinom učitelja, čak uz cijenu smrti; a za nas vjernike najvažnije je nikada se ne odijeliti od Isusa. Druga zabilježena Tomina riječ, prigodom Posljednje večere, nakon Isusove izjave “A kamo ja odlazim, znate put”, Toma govori “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš, kako onda možemo put znati?” a na to dobiva kao odgovor slavnu Isusovu objavu:”Ja sam put, istina i život”. “Ta je Isusova riječ objave rečena Tomi ali je izrečena i svakome od nas osobno: On je za nas put, istina i život”, istaknuo je biskup. No, najpoznatija je, upravo poslovična, stranica dnevnog evanđelja o Tomi koji ne vjeruje, ali osmi dan po Uskrsu doživljava susret s Uskrslim i tada ispovijeda vjeru poznatim riječima “Gospodin moj i Bog moj”. No, i Tomine riječi prije ispovijedi vjere znakovite su jer riječima: “Dok ne vidim rane…” kao da sugerira da je odsad Isus prepoznatljiv ne više po licu koliko po ranama koje su znak njegove posvemašnje ljubavi”, istaknuo je biskup, citirajući nadalje komentar sv. Augustina na Tominu ispovijed: “Toma je vidio i doticao čovjeka, a ispovjedio je svoju vjeru u Boga, kojeg nije ni vidio ni doticao. Ali ono što je dodirivao i vidio vodilo ga je k vjeri u ono u što je do tada sumnjao”.
Uz Isusove riječi koje slijede “Blaženi koji ne vidješe a vjeruju”, biskup Milovan istaknuo je korelaciju sa sadržajem poslanice Hebrejima koja donosi čitav niz svetih ljudi iz Staroga zavjeta koji su vjerovali u Boga premda nisu vidjeli ispunjena obećanja, a u kojoj se opisuje samu vjeru kao “već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo”. Pred kraj homilije biskup Milovan još je istaknuo da je zgoda sa sv. Tomom bitna iz više razloga, “ponajprije jer nas ohrabruje u našim nesigurnostima, jer pokazuje da svaka sumnja može dovesti do potpune jasnoće, te stoga jer nas Isusove riječi upućene Tomi upućuju na pravi smisao zrele vjere, te nas potiču da ustrajemo, unatoč poteškoćama, na putu vjernosti Isusu Kristu”.
Biskup Milovan potom je izrekao nekoliko misli i na talijanskom jeziku, a u tijeku misnog slavlja, kao i kod svih događanja na biskupijskoj razini, sukladno tradiciji, bili su prisutni elementi dvojezičnosti koja karakterizira ovo područje. Misno slavlje pjesmom su pratili pjevači iz više pulskih župnih zborova, a nakon svečanog biskupova blagoslova po zagovoru sv. Tome, zaključili su misu zazivom zaštitniku prigodnom pjesmom “O san Tommaso”.