Zagreb, (IKA) – Središnje misno slavlje u povodu blagdana sv. Petra u istoimenoj zagrebačkoj župi u nedjelju 29. lipnja predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U koncelebraciji su bili domaći župnik mons. Matija Stepinac, dekan Maksimirsko-trnjanskog dekanata Alojzije Žlebečić i župnik župe sv. Blaža Zvonimir Sekelj.
Župnik Stepinac izrazio je dobrodošlicu biskupu te kratko podsjetio na dvije obljetnice koje se ove godine slave – 150. obljetnicu posvećenja prvotne crkve i 75. obljetnicu posvećenja crkve u sadašnjem obliku.
Biskup Šaško istaknuo je kako ga za tu župu veže godina đakonata, svećeništva i sada biskupstva. Na početku propovijedi osvrnuo se na dojmljivost slavlja koje spaja naizgled teško spojivo, dva sveca u temeljima Crkve koji imaju različite životne putove. Jedan je ribar, drugi revni farizej židovskoga Zakona i progonitelj kršćana. Jedan je prvak skupine dvanaestorice apostola, a drugi nije nikada bio dionik te skupine. Jedan je u najbližemu suradništvu s Isusom na zemlji i drugi koji Isusa prije njegove smrti nije upoznao.
Putovi različiti i udaljeni, životi drukčiji, osobnosti koje su se sukobljavale, a ipak su u Kristu neodvojive i prisne do te mjere da im se životni hod združio na mjestu njihova mučeništva te u Rimu polažu život za susret koji im je podario Bog.
Tumačeći misna čitanja, biskup Šaško istaknuo je kako se u njima susreću tri trenutka krize. Prva se tiče molitve. Apostol Petar je u uzništvu, a Crkva je svesrdno molila. Predivno je to iskustvo, jer molitva je oblik i izražaj kojim kršćanska zajednica živi svoju borbu protiv moćnika ovoga svijeta koji se na nju obaraju nasiljem. Molitvom zajednica ostaje bliska Petru, bori se s njim i za njega, očituje svoje neslaganje pred snagom silnika, ustraje u vjeri i ne povija se pred protivštinama.
Drugi trenutak krize odnosi se na vjeru. Sažetak života koji je izrekao Pavao “dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao” vraća na bitno, u srce života, na ono što nam daje živjeti, na činjenicu da vjera nije nešto samo po sebi razumljivo. Veliko djelo našega života je sačuvati vjeru, apostolsku vjeru.
Treće se odnosi na Isusovo pitanje u Evanđelju “a vi, što vi kažete tko sam ja?” . Njega zanima ne što smatraju teolozi i što je napisano u knjigama, već naši odgovori, istaknuo je biskup, te podsjetio kako živimo u društvu koje vapi za informacijom da bi se zavladalo zbiljom. Ako informacije nema, treba ju izmisliti, stvoriti. Isus kao da nas poučava da ga informacija zanima tek toliko da nas od nje odvrati, jer ankete su zavodljive, nažalost i nevjerodostojne, prepune nečijih interesa.
Činjenice su često drukčije, zbilja je drukčija, a o zbilji se može doznati samo od onih koji nas istinski vole, ne od onih koji su za ‘istinu’ plaćeni. Svojim odgovorom Petar ruši predodžbe, jer on u biti kaže da ne možemo mi stavljati granice pred Isusom, mi ga možemo samo slijediti, istaknuo je biskup, te nastavio kako ponoviti Petrov odgovor znači graditi život na svakodnevnome, a ne na čudesima, na iznimnim susretima koji oduševljavaju i brzo nestaju. Danas nam svetkovina progovara jasno: Gospodine, prepoznajem da je Tvoj način življenja, evanđelje koje propovijedaš istinski način življena i za mene, rekao je biskup te podsjetio kako je naše poslanje kao kršćanina i u Hrvatskoj dokinuti životni privid i ne dopustiti da se agresivna površnost i banalnost ugnijezde kao nosiva pravila ponašanja. Nešto slično iščitavamo i iz života sv. Pavla. On nabraja sve što bi mu moglo biti prednost pred drugima, ali na kraju dodaje “sve što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom”.
Život viđen novim očima, prividno bogatstvo pretočeno u siromaštvo i življeno kao najveća dragocjenost. Tu živi i Crkva, podsjetio je biskup Šaško i pozvao da se ne bojimo kada nas smještaju u izgrađene privide, kada nam kao Crkvi namjenjuju razne uloge u mondenom kazalištu koje se nije dalo istinski kristijanizirati. Darovanu nam dragocjenost nitko ne može oduzeti, poručio je biskup Šaško. Na kraju mise zahvalio je župniku Stepincu na toplim riječima, a vjernicima na sudjelovanju te još jednom pozvao “budimo zajedno, budimo Crkva i ne bojmo se biti kršćani”.
Misno slavlje pjevanjem su uveličali zborovi koji djeluju u župi – dječji zbor, zbor mladih Kefa-stijena i župni zbor pod ravnanjem Nikoline Pinko.
Na blagdan zaštitnika župe, misna slavlja s mnoštvom vjernika koji su pohodili crkvu služena su od 6 sati ujutro. Za blagdan apostolskog prvaka župa se pripremala trodnevnicom koju je predvodio o. Žarko Relota OFMConv.