Zadar, (IKA) – “Razmišljajući o povijesti Rave, htjeli smo se podsjetiti velikog dara Božje prisutnosti među ravskim pukom. Potrebno je zahvaliti svima koji su kroz povijest nosili luč vjere i ljubavi na tom otoku: to su svećenici-župnici, učitelji ali i sinovi i kćeri Rave koji su u svijetu svjedočili njeno katoličko i hrvatsko obilježje. Neka Gospodin svima bude nagrada. Svim sadašnjim Ravkama i Ravljanima, u Domovini i svijetu, da vole svoju Ravu i da se za nju mole, kako bi ostala vjerna svojoj kršćanskoj baštini”, poručio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa u propovijedi misnog slavlja koje je 22. lipnja predvodio u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Ravi, župi Dugootočkog dekanata. Tu župni život organizirano postoji od 1391. Svakodnevica tih otočana bila je duboko prožeta kršćanskom vjerom, a liturgijska slavlja bila su uzvišeni trenutak susreta s Bogom u molitvi, ali i najvažniji kulturni događaj, istaknuto je i na Znanstvenom skupu o Ravi održanom na zadarskom Sveučilištu 20. i 21. lipnja. Zaključci skupa predstavljeni su u prigodnom kulturnom programu na trgu Kolešće u središtu Rave nakon mise. Mnogi Zadrani i Ravljani te su nedjelje krenuli iz Zadra brodom Cetina Hrvatske ratne mornarice u cjelodnevni boravak na Ravi, obilazak Male i Vele Rave. Zadarski nadbiskup, sveučilišni profesori i predstavnici vlasti složni su u želji da se takvi znanstveni skupovi održe i za ostale hrvatske otoke. “Crkva je bila ustanova utjehe i permanentne duhovne skrbi, u povijesnim okolnostima nalazila je vrlo široke okvire. Ravski župnici opismenjivali su stanovništvo i organizirali prvu nastavu na otoku. Preko župnog ureda odvijala se komunikacija otočne zajednice s upravnim tijelima u Zadru, Salima, Preku i Ižu. Često su župnici vodili brigu o elementarnim potrebama otočana, primjerice o vodoopskrbi, gorućem i do sada još uvijek neodgovarajuće riješenom problemu, o potrebi razvijanja redovitih putničkih i poštanskih komunikacija s kopnom. Sve je to omogućavalo jasan i efikasan ustroj Crkve”, rekao je mons. Prenđa, dodavši da je zadatak Crkve odgajati čovjeka u vjeri; 14-stoljetna prisutnost Crkve u hrvatskom narodu donijela je brojne duhovno-kulturalne i materijalne plodove. Na Evanđelju se učila pismenost, preko lekcionara i evanđelistara. No, više od svega učilo se kako poštujući Boga poštivati i ljubiti čovjeka. Naš narod je kroz povijest osjetio borbene najezde svojih susjeda i velikih naroda osvajača iz dalekog svijeta. Naš narod se usprkos svemu hrabro temeljio život na Evanđelju, ustrajno ljubeći domovinu i kršćansku kulturu, što se zove identitet. “To je ono što narod čini narodom sa svim povijesnim, zemljopisnim, religioznim i kulturnim oznakama. Od toga se nije odstupalo. Kroz kušnje je prolazio vjerom da je Bog pravedan, da je branitelj slabijih i vjernih, prihvaćajući otajstvo križa u trpljenju za vrednote iz kojih je živio. Ni pravednik nije pošteđen od progonstva i izloženosti zlu, samo je pitanje može li se živjeti kad se umire”, rekao je mons. Prenđa. Istaknuo je kako se iznova postavlja pitanje mogu li mali narodi izdržati novi duh vremena kojem je probitak temeljni zakon? Može li obitelj sadašnjeg vremena izdržati duh oslabljenog morala i ugrožene ljudske naravi kojoj prijeti neprirodni razvoj i put prema nestanku samopoštovanja, upozorio je nadbiskup, istaknuvši da Crkva i u ovom vremenu ima poruku nade za čovjeka, koja je i poziv na hrabrost priznanja Boga pred ljudima. “Kršćanstvo je uvijek htjelo služiti čovjeku duhovnim doprinosom nudeći mu duhovnu snagu. Zato Crkva prati čovjeka i nudi mu oslonac za njegov pravedniji odnos prema Bogu i čovjeku. Zato je Crkva nastojala u svaku župu slati svećenika koji će okupljati i hrabriti narod na putu prema Bogu. To ostaje i bit će trajna zadaća Crkve. I to je jedan od razloga da se ne bojite životnih nedaća i kušnji” poručio je nadbiskup prisutnima, osobito ohrabrivši Ravljane kojih je zimi 90 stalno nastanjenih na otoku. Otoci su novi zadatak u pastoralnoj organizaciji nadolazećeg vremena, rekao je nadbiskup, istaknuvši da ta baština obvezuje i ne može osloboditi zadataka. Treba tražiti nove oblike oživljavanja otoka, kulturno, duhovno i privredno. Pozvao je Ravljane da kuće grade i ljetuju na svom otoku, ne drugdje, i to je vrst prisutnosti života na Ravi. Zahvalio je župniku Rave o. Piotru Palowskom na služenju i okupljanju te drevne otočke zajednice. Nakon mise nadbiskup je blagoslovio kamenu kapelu s kipom Srca Isusova u ravskom portu koju su svojim rukama izgradili ravski otac i sin Šime i Dean Stipanić.