Požega, (IKA) – Skupina od stotinu i dvadeset svećenika Mariborske nadbiskupije na čelu s nadbiskupom Francom Krambergerom, pomoćnim biskupima Jožefom Smejem i Peterom Stumpfom posjetila je 11. lipnja Požešku biskupiju.
Bilo je to hodočašće tragom prognanih mariborskih svećenika u II. svjetskog ratu i pohod mjestima njihova boravka u Požeškoj biskupiji prigodom Dana svećeničkog posvećenja. U Požegi ih je dočekao biskup Antun Škvorčević sa skupinom svećenika svoje Biskupije i primio ih u crkvi Sv. Lovre u sastavu Biskupskog dvora. U pozdravnoj riječi biskup Škvorčević je podsjetio da su samo u mjesecu srpnju 1941. godine zauzimanjem nadbiskupa Alojzija Stepinca u tadašnju zgradu Nadbiskupskog konvikta u Požegi, današnjeg sjedišta Požeške biskupije bila smještena 132 prognana svećenika Mariborske biskupije a da su tijekom daljnjih mjeseci te iste godine dolazili i odlazili u skupinama i pojedinačno drugi svećenici, dok nisu bili razmješteni najvećim dijelom po župama Zagrebačke nadbiskupije.
Istaknuo je mariborskim biskupima i svećenicima da ih prima upravo u crkvi Sv. Lovre, jer je ona mjesto u kojem su njihova prognana braća nakon više mjeseci ponovno mogli služiti misu, gdje su uzdizali dušu Bogu i vapili za slobodom svoje domovine i gdje su pronalazili utjehu. Poželio im je da osjete njihovu ranjenu ali Bogu vjernu dušu, da joj se pridruže u molitvi i zahvali Bogu za njihove spašene živote kao i bl. Alojziju Stepincu za njegovu pastirsku jasnoću u ljubavi prema braći u tmurnim vremenima II. svjetskog rata. Biskup Škvorčević još je kazao da je upravo za njihov dolazak tiskana knjižica pod naslovom Gostoprimstvo Katoličke Crkve prognanim slovenskim svećenicima u Požegi (1941-1942) iz koje se mogu upoznati s boravkom svoje subraće u ovom gradu te je uručio knjigu nadbiskupu Krambergeru, drugim biskupima i svakom svećeniku.
Nadbiskup Kramberger zahvalio je biskupu Škvorčeviću za srdačan prijam i za sve što čini da se u Požegi očuva spomen na slovenske prognane svećenike koji su povezali ovaj grad s Mariborom. Predao je biskupu na dar kalež kao znak Isusove muke i smrti te trpljenja bl. Alojzija Stepinca i prognanih slovenskih svećenika.
Slijedilo je potom euharistijsko slavlje u katedrali Sv. Terezije, koje je predvodio nadbiskup Kramberger na slovenskom jeziku zajedno s biskupom Škvorčevićem, svojim pomoćnim biskupima i svećenicima te svećenicima Požeške biskupije.
U uvodnom pozdravu domaći biskup Škvorčević je rekao: “Od srca i s dubokim poštovanjem pozdravljam ovdje u našoj katedrali Sv. Terezije Avilske, Vas, preuzvišeni gospodine Nadbiskupe, braćo u episkopatu, dragi svećenici, sve vas iz Biskupije bl. Antona Martina Slomšeka. Činim to s onim istim bratskim raspoloženjem srca kojim je vaše prognane svećenike primio bl. Alojzije Stepinac i smjestio ih u časno zdanje požeške Kolegije, današnje sjedište naše Biskupije”. Potom je rekao da je “Požeška biskupija utemeljena prije jedanaest godina na snažnoj povijesnoj duhovnoj baštini u čiji je mozaik kao svijetli dragulj utkana i ljubav bl. Alojzija Stepinca, posebno posvjedočena subraći iz Slovenije u preteškim trenucima ratne 1941. godine”. Biskup je podsjetio na prošlogodišnji dolazak nadbiskupa Krambergera u Požegu za blagdan bl. Alojzija Stepinca i u Jasenovac gdje je na Dan čišćenja pamćenja i spomena mučenika bio molitelj “za žrtve totalitarnih sustava dvadesetog stoljeća, čiju je tragičnost teško iskusio hrvatski i slovenski narod, o čemu svjedoče sedmorica ubijenih svećenika Vaše Biskupije u jasenovačkom logoru i brojni još neistraženi grobovi Hrvata diljem Vaše Nadbiskupije, ubijenih na ‘križnom putu’ 1945. godine”.
Biskup je zaključio: “Današnji Vaš dolazak u Požegu zajedno s pomoćnim biskupima i svećenicima nastavak je utvrđivanja uspostavljenih veza između Maribora i Požege, očitovanja zajedništva naših dviju Biskupija u krilu jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, iskazivanje zahvalnosti bl. Alojziju Stepincu za veliko dobročinstvo, molitva za vjernost naših svećenika evanđeoskom poslanju u suvremenom svijetu”.

U homiliji je biskup Škvorčević uputio mariborskim svećenicima prigodnu riječ za Dan njihova posvećenja. Podsjetio ih je na lik sv. Barnabe Apostola, čiji se spomendan slavio te je istaknuo kako ga sv. Luka u Djelima apostolskim slika kao čovjeka čestita, puna vjere i Duha Svetoga. Kazao je svećenicima da sebe najtočnije vide i razumiju kad polaze od milosnog dara kojeg su u svetom krštenju i sakramentu svetog Reda primili. Istaknuo je da je upravo tako nadbiskup Alojzije Stepinac gledao njihovu prognanu braću, koju je u pismu od 12. svibnja 1941. predstavio svojim svećenicima riječima: “Mole nas za komad kruha i za krov. Stavljaju nam na raspolaganje svoje dragocjene svećeničke snage i riznicu poklada darova sv. reda, kojima po milosti Duha Svetoga raspolažu. Ako za ikoga, to za njih vrijedi, da nam preko njih Isus u prilici skrajnjeg siromaha kuca na vrata i srce. Mi smo skloni, da u njihovu dolasku gledamo osobiti pohod Božji”.
Biskup Škvorčević je rekao da su ih Stepinčevi svećenici u tom duhu primili o čemu svjedoči i pismo Mije Jelića, ravnatelja Nadbiskupskog konvikta u Požegi kad ih je branio od nekih napada: “Nije pako istina da su slovenski svećenici zbog svoje nezahvalnosti na teret kolegije, jer nezahvalni nijesu, pače i te kako zahvalni, a o teretu se ne može govoriti, jer je katolički zavod dužan da propovijeda nauku Isusovu o ljubavi prema bližnjemu ne samo riječju nego i djelom, pogotovo ako se radi o Kristovim svećenicima”. Kako su shvaćali svoj identitet sami prognani slovenski svećenici, govore njihova brojna pisana svjedočanstva, istaknuo je biskup Škvorčević te je za primjer naveo zapis Vinka Munde, koji je bio četiri godine kapelan u Daruvaru: “Nakon tri duga mjeseca mogli smo tu (u Požegi) sljedeći dan primiti sv. Pričest, i kad smo nakon nekoliko dana dobili dopuštenje za slobodan izlazak, služiti opet i sv. misu. Tko da opiše što smo osjećali, kad smo nakon dugog vremena opet počeli moliti: ‘Introibo ad altarem Dei, ad Deum qui laetificat juventutem meam'”. Biskup Škvorčević potaknuo je svećenike da se oslonjeni na Boga i slijedeći primjer svoje prognane subraće obnove u vjernosti svome svećeničkom poslanju.
Nakon mise mariborski i požeški svećenici zajedno s biskupima bili su na objedu u Svećeničkom domu pokraj katedrale, gdje su imali mogućnost provesti određeno vrijeme u bratskom razgovoru i druženju.

Pohodivši franjevačku crkvu u Požegi, mariborski biskupi i svećenici u pratnji požeškog biskupa i generalnog vikara krenuli su u Jasenovac, gdje su se spomenuli sedmorice ondje ubijene svoje subraće. U Memorijalnom centru primila ih je ravnateljica Nataša Jovičić, koja im je sa svojim suradnicima prikazala tamošnji logor na temelju dosadašnjih istraživanja te nadbiskupu Krambergeru i biskupu Škovrčeviću uručila knjigu s imenima svih do sada utvrđenih jasenovačkih žrtava, među kojima su i slovenski svećenici.
U jasenovačkoj župnoj crkvi biskupe i svećenike dočekao je župnik Mario Cimbal s drugim svećenicima Novljanskog i Pakračkog dekanata. Ondje je održana služba Riječi i večernjica u čast Presvetog Srca Isusova, tijekom koje su mariborski svećenici povjerili Božanskom Srcu sebe i svoje služenje. Na početku slavlja sve nazočne pozdravio je domaći biskup Škvorčević, koji je podsjetio na zločin Jasenovca, spomenuvši da on još uvijek čeka cjelovitu istinu o događajima tijekom II. svjetskog rata i neposredno nakon njega, da je zlo ovdje progovorilo i u nedavnome ratu kada je sama župna crkva bila zapaljena i o čemu svjedoči križ u svetištu izrađen od izgorjele drvene građe njezine krovne konstrukcije.
Podsjetio je na slavljenje Dana čišćenja pamćenja i spomena mučenika, koje se održava u Požeškoj biskupiji na poticaj pape Ivana Pavla II. od Velikog jubileja do danas s posebnim pokorničkim bogoslužjem i u ovoj crkvi. “Uvijek uključujemo u taj spomen sve žrtve, bilo kojeg naroda ili vjere, jer svaka žrtva je jednako žrtva, svaka zavrjeđuje jednako poštovanje i pamćenje”. Citirao je već spomenutog svećenika Munde o ubijenim slovenskim svećenicima u Jasenovcu kao i riječi nadbiskupa Stepinca koje je tom prigodom uputio poglavniku Anti Paveliću: “Ovo je sramotna ljaga i zločin koji vapi u nebo za osvetom. Kao što je i čitav Jasenovac sramotna ljaga za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Kao svećenik i biskup velim s Isusom na križu oče oprosti im jer ne znadu što čine. Ali čitava javnost napose rodbina ubijenih svećenika traži naknadu i zadovoljštinu da se stave pred sud ubojice koje su najveća nesreća Hrvatskoj”.
Biskup je zaključio: “Želio bih zajedno s vama baš tim osjećajima, vapajem za praštanjem i milosrđem danas moliti za sve one žrtve koje su ovdje u Jasenovcu i drugdje do 1945., nakon 1945. i u nedavnom našem Domovinskom ratu pale. Želimo moliti da svi oni koji su nanosili zlo i počinili zločine također nađu Božje milosrđe i smilovanje. Neka upravo takvo naše srce, ispunjeno milosrđem i praštanjem bude blizu i onoj sedmorici vaših svećenika kojih se spominjete”.

Nadbiskup Kramberger je u svojoj homiliji rekao da „smo se sabrali u jasenovačkoj crkvi kako bismo se pomolili za sve žrtve, za sve slovenske žrtve u Hrvatskoj i posvetili molitvu svim hrvatskim žrtvama na slovenskom teritoriju”. “Kao kršćani znamo i vjerujemo da je svaki čovjek jedinstvena osoba, vrijedna svakog poštovanja i nakon Boga prva i najveća vrednota. Na tom uvjerenju je izgrađena naša civilizacija, naša kultura. Ovdje u Jasenovcu žrtvama je oduzet ne samo tjelesni život, nego dostojanstvo ljudske osobe, ime i identitet (…) pa čak i spomen. O mnogim žrtvama se tijekom dugih desetljeća nije smjelo govoriti, pisati ili ih spominjati, ali su one živjele u tihom i osobnom spomenu preživjelih majki i očeva. Zato kao kršćani i svećenici želimo na ovom svetom mjestu sve žrtve Jasenovca i drugih logora, u brojnim grobovima na nepoznatim mjestima, preporučiti Kristovoj spasiteljskoj ljubavi, njegovom trpljenju i smrti, njegovoj uskrsnoj pobjedi nad grijehom, nemoću i zlom. Mrtve ne možemo vratiti u život. No, moramo im vratiti ljudsko dostojanstvo nedužne žrtve, ime i identitet. To je dug svake države, koja je vrijedna tog naziva ili imena. To je također svrha našega molitvenog spomen slavlja”, zaključio je nadbiskup Kramberger.
Nakon molitvenog slavlja sve je pozdravio jasenovački župnik Mario Cimbal i pozvao ih na domjenak u mjesnoj dvorani, gdje ih je dočekala općinska načelnica Marija Mačković. U večernjim satima slovenski biskupi i svećenici krenuli su natrag u Maribor.