Zadar, (IKA) – “Sjećanje na Ivana Pavla II.” tema je svečane akademije održane 9. lipnja u zadarskoj Hrvatskoj kazališnoj kući, na dan pete obljetnice Papina pohoda Zadru. Prigodnu riječ uputio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, koji je tog dana proslavio i 18. obljetnicu svog biskupskog posvećenja. Andreas Englisch, njemački pisac i novinar koji živi i radi u Rimu, poznavatelj i pratitelj Ivana Pavla II., održao je izlaganje, pripovijedajući događaje kao što i piše: dijaloški, dramaturški i živopisno. “Vrlo dobro se sjećam kad se odlučivalo o Papinu dolasku u Hrvatsku. Na početku se govorilo samo o putu u Rijeku i njegovu povratku iz Zagreba u Rim. Znao sam da je ponovno počeo borbu koja je bila svaki put. Odgovorni u organizaciji Papinih putovanja, da bi mu pomogli i olakšali, uvijek su nastojali da ono bude što kraće. No, poznavao sam Ivana Pavla II. i znao da će reći ‘Ne'”, rekao je Englisch, istaknuvši da se “Papa znao naljutiti kad bi mu netko rekao: ‘Ne, Sveti Oče. Vi ste vrlo stari i bolesni da bi na kraju išli i u Zadar’. On bi tada uzeo svoj štap i lupnuo po stolu. I uvijek je govorio istu stvar: Marija nas vodi tamo. Marija će nas odvesti. Ivan Pavao II. je poznavao svoju bolest i krhkost. Ali činio je ta putovanja samo s jednim motivom. Jer je volio ljude. Jako je volio ljude i biti u kontaktu s njima. Kad sam došao u Rim nisam bio osobiti vjernik. Ali vidjevši Ivana Pavla II., promijenio me temeljito”, rekao je Englisch. Na jednoj audijenciji Pape s diplomatima UN-a, nakon što je pozdravio prvog, Papa je pao. Ozlijedio se i lice mu je bilo puno boli. No, odbio je poticaj tajnika Dziwisza da ode u bolnicu. Tako slab pozdravio je svih 187 diplomata. Tek kad je pozdravio i posljednjeg rekao je da može ići u bolnicu. Imao je četiri prijeloma. “Bio je čovjek koji se nije lako predavao. Znao je da je njegova snaga ništa. Bio je veliki borac i nikom ne bih želio da ga ima za protivnika. Njegova najveća snaga bila je njegova ljudskost, čovječnost. Uistinu je istinski volio ljude. Bio je genijalan i ostajao smiren uvijek kad su stvari postajale vrlo teške”, rekao je Englisch. Istaknuo je velike zasluge Pape u padu komunizma. Englisch je Papi govorio da su mu Nijemci duboko zahvalni za to što je učinio u rušenju komunizma. No, Papa bi mu rekao: “Nisam to bio ja, bila je to Božja ruka”. Ivan Pavao II. kupio je 500 filmskih projektora i poslao ih svećenicima u Poljsku da vide istinu o njegovim putovanjima. Jer je poljska TV prikazivala da je na susretima s Papom bilo malo osoba. Za pohoda Kubi, Papa je u avionu rekao da traži kraj embarga SAD-a prema Kubi, protivi se politici UN-a i pomoći će Fidelu Castru. Zauzvrat na Kubi više neće biti zabranjeno slaviti Božić. Telefoni nisu funkcionirali da novinari jave tu vijest. Englisch je imao neki stari satelitski, no mogao je ugasiti motor aviona. Papa mu je rekao: “Moraš raditi svoj posao. Morate reći svijetu što mislim. To je vaš posao”. “Sveti Oče, ako još budem koristio taj telefon možda ugasim motor aviona”. On je rekao: “Nema problema. Marija će nas spasiti”. Nakon stotog putovanja novinari su se susreli sa Svetim Ocem kad je svatko od njih ispričao neku nezgodnu i neprimjerenu situaciju koja im se dogodila prateći Papu, a Vatikan za to nije znao. U Brazilu, na jednom od prvih Englischovih putovanja, učinio je, kaže, veliku pogrešku. U Rio de Janeiru nakon napornog rada okupao se u moru, jer se kraj plaže automobil koji ga je vozio do Press centra pokvario i stao. Na plaži je ostavio odjeću i sigurnosnu magnetsku karticu koju ima kao pratitelj Svetog Oca i bez koje ne može ući u Papin zrakoplov. Sve je bilo ukradeno. “Mislio sam: ako Vatikan ikad to sazna, izbacit će me zauvijek s putovanja. Bio sam očajan. A onda mi je došao mladi čovjek i donio sve što mi je ukrao. Bacio se pred mene i rekao ‘Morate me blagosloviti. Ne želim ići u pakao'”, ispričao je Englisch, poručivši koliko je oznaka “Vatikan” djelovala na tog mladića da vrati ukradeno. To je ispričao samo taj put na susretu novinara s Ivanom Pavlom II. Nakon izbora za Papu, Benedikt XVI. mu je rekao: “Vi ste onaj koji se kupao na plaži Marakana”.
Englisch je podsjetio i na dirljivi susret s Papom nakon izlaska iz bolnice 2005. Englisch je tajniku Dziwiszu dao sliku koju je njegov sin Leonardo nacrtao za Papu kad je čuo da je toliko bolestan, sa željom da je daruje Papi. Tako će ozdraviti, rekao je tada petogodišnji Leonardo. Dan po izlasku iz bolnice Dziwisz je na kućni broj nazvao Englischa da dođe, Papa ga čeka, dolazi Condoleezza Rice. “Bio sam šokiran, mislio sam da se netko od mojih prijatelja šali, kad mi pri pozivu znaju reći ‘Vatikan ovdje’. Upravo tih dana je izašla i moja knjiga, te sam mislio da ju je Vatikan pročitao, smatraju je užasnom, punom laži i netočnosti. Jako su ljuti i moj život u Rimu je završen. Otišao sam u Vatikan gdje ulaz nije jednostavan i mislio da na vratima neće biti moje ime da mogu ući u Vatikan. Ali moje je ime još uvijek bilo na toj listi, a Dziwisz mi je rekao: ‘Požuri se, on te čeka. Dolazi Condoleezza Rice. Bio sam šokiran”, prisjetio se Englisch. Za vrijeme izlaganja u Kazalištu Englischu su nekoliko puta zasuzile oči i glas mu je podrhtavao pričajući o Ivanu Pavlu II. Završetak svog izlaganja ispričao je vrlo emotivno i u suzama: “Ušao sam u sobu gdje je bio Ivan Pavao II. A on je u ruci imao sliku koju je nacrtao moj sin. Papa je na njoj napisao: Nadam se da me nećete zaboraviti”.
“Možemo reći da sad imamo novog prijatelja”, rekao je mons. Prenđa, zahvalivši Englischu na doprinosu u spomenu na Papu. Nadbiskup je istaknuo vrlo emotivan i srdačan nastup Englischa, rekavši da je suprotan uvriježenoj slici Nijemaca za koje se kažu da su hladni i distancirani. “Govorili ste umom, ali srcem nadasve. Bio je to govor jednog vjernika. Otkrili ste nam mnoge nepoznate događaje”, rekao je mons. Prenđa Englischu i darovao mu Monografiju o Papinu pohodu Zadru. Englisch je oduševljen boravkom u Zadru. Zadivljen ljepotom grada izrazio je veliku želju za ponovnim dolaskom i najavio odmor u Zadru sa suprugom i djetetom.
Akademija je okupila mnoge koji su sudjelovali i u pripremi Papina pohoda Zadru. Dirljiv je bio dolazak Mojmira Martina, šibenskog obrtnika koji je izradio jedro koje je bilo na Papinoj pozornici i neizostavan je motiv u slikama Pape na Forumu 2003. “Mislim da pripadam ovom Gradu premda tu ne živim. Nisam bio svjestan što sam radio dok nije bilo gotovo i koji je rizik od toga. Od straha da ne zapuše vjetar i sruši jedro nisam ni došao u Zadar na montiranje. No, Bog je učinio da vrijeme bude izvanredno tiho”, rekao je Mojmir Martin. U glazbenom programu sudjelovali su Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem dirigenta Žana Morovića i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića. Izveli su skladbe “Ti si Petar” Šime Marovića i “Otče naš” Nikolaja Kedrova. Prof. Zorica Bruketa za klavirom i Ante Buturić, klarinetist, iz Glazbene škole Blagoje Bersa, a Ante je polaznik Klasične gimnazije Ivana Pavla II. čiji je kamen temeljac za novu zgradu blagoslovio Ivan Pavao II., izveli su Koncert za klarinet u F molu, Karl Maria von Webera. Prikazan je i film koji je evocirao Papin pohod Zadru.