Zagreb, (IKA) – U Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu, u srijedu 4. lipnja održan je prvi susret izvanrednih djelitelja pričesti Zagrebačke nadbiskupije. Na susretu kojeg su predvodili zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, profesor liturgike dr. Ante Crnčević i ravnatelj Instituta dr. Tomislav Markić, sudjelovali su izvanredni djelitelji pričesti te župnici iz župa gdje je ta služba zaživjela. Pozdravljajući okupljene, dr. Markić je kratko predstavio djelovanje Instituta, s posebnim naglaskom na formaciju crkvenih službenika. Osvrćući se na formaciju izvanrednih djelitelja pričesti u okviru programa formacije župnih suradnika, dr. Markić je istaknuo planove koji bi obuhvaćali vrijeme prije dobivanja dekreta u vidu formativnih susreta, a potom i trajnu formaciju za vrijeme valjanosti dekreta. O smislu i ostvarivanju službe izvanrednog služitelja pričesti govorio je dr. Crnčević. Podsjetio je kako je dar pričesti i dar služenja, a sama pričest se temelji na zajedništvu.
U osvrtu na povijesni razvoj liturgijskih slavlja, istaknuo je da je u prvom tisućljeću bila nezamisliva pričest bez slavlja, dok se u drugom tisućljeću naglasak stavlja na Kristovu prisutnost, tj. vrhunac je u prepoznavanju Krista. Novo tisućljeće nakon reforme liturgije naglašava veće sudjelovanje zajednice, a rečenica “Isus uze kruh, zahvali, razlomi i dade” u kojoj uočavamo četiri glagola: uze, zahvali, razlomi i dade ključna je za teološku interpretaciju euharistije i za oblikovanje samoga slavlja. Stavljajući naglasak na smisao pričesti u kojoj dolazi do izražaja zajedništvo, istaknuo je probleme u tom pogledu. Naime, prestanak zajedništva molitve i zahvaljivanja može biti znak razjedinjenosti, znak poniranja u osobni život, a to je rezultat toga što je eklezijalni i pastoralni karakter euharistije potpuno ili u velikoj mjeri zanemaren. Ilustrirao je to i primjerom prijenosa mise na televiziji u europskim zemljama. Istraživanja pokazuju da broj gledatelja postupno raste od početka mise do početka euharistijske službe, no kad započne pričest broj gledatelja naglo ili u velikoj mjeri pada. Tomu je razlog gledateljski dojam da bogoslužje završava obredom pričesti. Dr. Crnčević se osvrnuo na službu izvanrednog služitelja pričesti koja se smješta u službu aktivnoga sudjelovanja zajednice u slavljenju euharistije. Riječ je o službi koja je u službi zajednice i zajedništva, a ne službi pričesti kao takve. Dakle riječ je o službeniku koji ima zadaću promicati zajedništvo, naglasio je dr. Crnčević. Pričest treba naglašavati kao zajedništvo izraslo iz navještaja Kristove riječi, kroz zajedništvo iskazivanja hvale. Podsjetio je kako ova služba nije ustanovljena iz razloga vremena, pa stoga i nije primjenjiva za sva slavlja. Na kraju je istaknuo kako je euharistija dar, te kako je potreban drugi kako bismo razumjeli i doživjeli kako je pričest dar u zajednici, u Crkvi dar Boga života.

Na početku svog izlaganja biskup Šaško je istaknuo kako je ovaj susret klica budućih sinodskih događanja. Naglasio je kako je služba izvanrednih djelitelja pričesti za velik dio naših zajednica novost, stoga je kratko podsjetio na to tko je izvanredni djelitelj pričesti i koje su mu mjerodavnosti. Uvodno je predstavio povijesti i izvore te službe, a zatim se osvrnuo na poimanje služenja i službe u Crkvi nakon II. Vatikanskog sabora. Naglasio je kako od II. stoljeća Crkva poznaje vjernike laike koji su imali zadaću čuvanja i dijeljenja svete pričesti kao popudbine za one vjernike koji su bili na umoru, odnosno smrtnoj opasnosti. Ta je potreba rođena iz okolnosti u kojima je Crkva djelovala. Radilo se o malim zajednicama kršćana raspršenima na velikim površinama, često žrtvama progonstava. Povijest postkoncilske Crkve ponovno otkriva pojam služenja i daje Crkvi novu snagu za izgradnju Božjega naroda. Kako je Tridentski koncil u središte stavio lik svećenika, tako je II. Vatikanski sabor stavio naglasak na pastoralnu suodgovornost laikata u zajednici sa svojim pastirima i službenicima, istaknuo je biskup Šaško.
Potom je podsjetio na crkvene dokumente koji reguliraju ovu službu koju mogu vršiti i muškarci i žene, te istaknuo da kada izvanredni djelitelj prvi put obnaša svoju službu, onda ga predsjedatelj slavlja predstavlja zajednici. U toj prigodi trebao bi mu biti predan čestičnjak, ciborij, iz kojega će pričešćivati, čime se na simboličkoj razini pred zajednicom događa određena inicijacija u službu toj zajednici. Odjeća za takvoga služitelja nije propisana na općoj razini, ali bi trebala biti definirana na krajevnoj razini ili pak naznačena kao odjeća o izgledu koje odlučuje dotični ordinarij. Biskup Šaško je potom istaknuo i područja liturgijskih slavlja i pastoralnih djelatnosti u kojima izvanredni djelitelj pričesti ima ovlasti. Tako je ovlašten nositi svetu pričest u domove starijih i bolesnih vjernika koji ne mogu doći u crkvu, dijeliti pričest tijekom euharistijskog slavlja kada je broj vjernika takav da bi se dijeljenje pričesti pretjerano odužilo, te time otežalo cjelovitost euharistijskoga slavlja, i kada za to ne postoje prisutni svećenici ili đakoni. Također kada u nekoj zajednici nema svećenika ili đakona, tada izvanredni djelitelj pričesti može biti ovlašten da predvodi nedjeljno slavlje službe ili liturgije riječi, te ujedno pričesti vjernike. Može dijeliti pričest izvan euharistijskoga slavlja u crkvi ili oratoriju gdje se nalazi Presveto. Dopušteno mu je izlagati Presveto na javno štovanje vjernika u pokaznici ili stavljajući ciborij na oltar, te nakon klanjanja vratiti ga u svetohranište. Riječ je o službeniku kojega odlikuje služenje zajednici, prema zadaćama koje su mu dane i izvanrednosti, što znači da je riječ o vremensko ograničenoj i pomoćnoj službi, rekao je biskup Šaško, te istaknuo kako svatko, pa tako i izvanredni djelitelj pričesti odgovara na poziv. Njega zove zajednica vjernika, on se stavlja na raspolaganje zajednici i njezinim potrebama unutar kršćanskoga poziva. Sam odabir se temelji na stvarnim potrebama župne zajednice, broju starijih i bolesnih, a ne na temelju vlastitih očekivanja, podsjetio je biskup Šaško, te je spomenuo kriterije kojima se vodi u izboru kandidata, a to su: da ne bude mlađi od 25 godina, da postoji sposobnost za življenje otvorenih i vedrih međuljudskih odnosa, da je prepoznatljiva zbiljnost življenja poziva kako na moralnoj, tako i na profesionalnoj razini, da postoji raspoloživost življenja te službe bez sebičnih interesa, da se već prije očitovala angažiranost u drugim župnim ili socijalnim djelatnostima, da postoji ozbiljan i odgovoran hod u vjeri, sudjelovanju u liturgiji, te jasna otvorenost formaciji.

Nakon uvodnih izlaganja uslijedila je živa rasprava. Župnici su iznosili svoja pozitivna iskustva ove službe u pastoralu, ali i probleme na koje su nailazili iz razloga do sada nesustavnog formativnog djelovanja. Izvanredni djelitelji pričesti iznijeli su svoja iskustva iz kojih se očitovala njihova spremnost služenju bližnjemu, koja im pomaže da i sami dublje žive vjeru. Svi su se složili, da je ovakav vid okupljanja te planovi koji su im predstavljeni itekako potreban.

.