Draga braćo i sestre dobar dan!
Današnje Evanđelje čine dvije vrlo kratke prispodobe: o sjemenu koje samo klija i raste te o gorušičinu zrnu (usp. Mk 4, 26–34). Tim slikama preuzetim iz svijeta poljodjelstva Isusa predstavlja djelotvornost Božje riječi i zahtjeve njegova kraljevstva, pokazujući razloge naše nade i našeg zauzimanja u povijesti.
U prvoj prispodobi naglasak je stavljen na činjenici da sjeme, bačeno u zemlju, sàmo hvata korijen i klija, spavao seljak ili bdio. On se uzda u unutarnju snagu samoga sjemena i u plodnost tla. U evanđeoskom govoru sjeme je simbol Božje riječi, na čiju plodnost podsjeća ova prispodoba. Kao što malo sjeme raste u zemlji, tako Božja riječ djeluje Božjom moći u srcu onoga koji je sluša. Bog je svoju riječ povjerio našoj zemlji, to jest svakome od nas s našom konkretnom čovječnošću. Možemo živjeti s pouzdanjem, jer Božja riječ je riječ koja stvara, određena da postane “puno zrnja u klasu” (r. 28). Ta će riječ, ako je se prihvati, zasigurno donijeti svoje plodove, jer sâm Bog daje da klija i zrije putovima koje ne možemo uvijek provjeriti i na nama nepoznat način (r. 27). Iz toga shvaćamo da je uvijek Bog taj koji daje da njegovo kraljevstvo raste – zbog toga molimo “dođi kraljevstvo tvoje” –, on je taj po kojem ono raste, čovjek je njegov ponizni suradnik, koji promatra i raduje se zbog Božjega stvarateljskog djelovanja te strpljivo očekuje njegove plodove.
Božja riječ daje rasti, daje život. Želio bih vas ovdje još jednom podsjetiti na važnost da vam Evanđelje, Biblija bude na dohvat ruke – malo Evanđelje u torbi, u džepu –, te da se svaki dan hranimo tom živom Božjom riječju: svaki dan treba pročitati jedan odlomak iz Evanđelja, odlomak iz Biblije. Molim vas, ne zaboravite to, jer to nam daje snagu po kojoj u nama klija život Božjega kraljevstva.
Druga prispodoba koristi sliku gorušičina zrna. Premda je najmanje od svakog sjemena, puno je života i naraste te postane “veće od svega povrća” (Mk 4, 32). Kraljevstvo je Božje takvo: naizgled vrlo mala i beznačajna stvarnost. Da bi se ušlo u nj, u srcu treba biti siromašan; ne uzdati se u vlastite sposobnosti već u moć Božje ljubavi; ne raditi zato da budemo važni u očima svijeta, nego dragocjeni u očima Boga čiji su miljenici jednostavni i ponizni. Kada tako živimo, tada Kristova snaga iz nas izbija te preobražava ono što je maleno i skromno u stvarnost koja oplemenjuje svekoliki svijet i povijest.
Ove nam dvije prispodobe daju važnu pouku: Božje kraljevstvo zahtijeva našu suradnju, ali ono je u prvom redu Gospodinova inicijativa i dar. Ako svoje slabo djelo, naizgled nemoćno pred složenim svjetskim problemima, uključimo u Božje, onda se ono ne boji teškoća. Gospodinova je pobjeda sigurna: njegova ljubav će učiniti da proklija i raste svako dobro sjeme prisutno na zemlji. To nas otvara pouzdanju i nadi, unatoč dramama, nepravdama i patnjama koje susrećemo. Sjeme dobra i mira klija i raste, jer mu Božja milosrdna ljubav daje dozreti.
Neka nas Djevica, koja je kao “plodno tlo” primila sjeme Božje riječi podupire u toj nadi koja nas neće nikada razočarati.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
danas se obilježava Svjetski dan darivatelja krvi, milijuna osoba koje u tišini pridonose da se pomogne braći u teškoći. Zahvaljujem svim darivateljima, a mlade pozivam da slijede njihov primjer.
[…]
Pozdravljam grupu koja se spominje umrlih i jamčim svoju molitvu. Izražavam svoju blizinu i svim radnicima koji zajednički brane pravo na rad, koje je pravo na dostojanstvo!
Kao što je već najavljeno, sljedeći će četvrtak biti objavljenja enciklika o brizi za stvoreni svijet. Pozivam da se taj događaj poprati obnovljenom pozornošću na uništavanje okoliša, ali i na njegovu obnovu na vlastitim teritorijima. Ova se enciklika obraća svima: molimo se da svi mogu prihvatiti njezinu poruku te da rastu u odgovornosti za zajednički dom kojeg nam je Bog svima povjerio.
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!