Zagreb, (IKA) – U novom broju, katoličko glasilo “MI” donosi članak o aktualnoj temi Jasenovac i Bleiburg “Kada ćemo imati pravdu i mir?”. U tekstu se naglašava, kako nema razloga da Predsjednik Republike, pravo zbog dužnosti koju obnaša – da je Predsjednik svih hrvatskih građana – ne ode na Bleiburg i iskaže solidarnost s onima koji su, kako se svi slažu, tamo pobijeni bez suda, kao žrtve mržnje i osvete. To bi bio vrhunski državnički čin, koji se može učiniti, ako već ne na dan komemoracije, onda bio koji dan u godini. Hrvatski narod ima pravo na mir svojih mrtvih, a sućut i istinu svojim živima.
U tekstu “Odnos prema žrtvama” gospićko-senjski biskup Mile Bogović podsjeća kako naš narod s pravom strahuje da postane žrtvom nečije mržnje, nepravde, nasilja, moći, bahatosti i sično. Normalno je da nitko ne želi biti žrtva. No toliko je zla u svijetu da su mu potrebne uvijek nove žrtve, da je nemoguće ostati bez svoga križa. Još više treba strahovati da izgubimo osjećaj za smisao i vrijednost žrtvovanja i žrtve. Taj duh ima među nama svoje jake propovjednike, piše biskup Bogović.
Sugovornik lista “MI” je član uprave i direktor u “Dalekovodu” dipl. ing. Krešo Kraljević. Osvrćući se na pojam karijere danas, Kraljević ističe kako rijetki to nastoje ostvariti u svetopisamskom smislu, a to znači uz molitvu konstruktivno dati doprinos izgradnji boljeg svijeta i na taj način osobno uspješno egzistirati. Želja za karijerom jest plemenita, ali ne smije se koristoljubivo okljaštriti: znači samo materijalni moment ne smije biti presudan. Ako materijalizam prevlada lako se čine neoprostivi grijesi prema Bogu, a još više prema čovjeku, rekao je Kraljević.
U ovom broju, list “MI” donosi drugi dio izlaganja koje je dr. Špiro Marasović održao katoličkim medijskim djelatnicima, 5. travnja na Krasnom. Marasović ističe, kako vjerski novinari ni u suvremenom hrvatskom društvu ni u Crkvi u njemu neće – niti mogu – nadomjestiti rad drugih crkvenih struktura i drugih poslenika, ponajmanje svećenika i vjeroučitelja. Također, nitko od njih ne može pukom svojom stručnošću nadomjestiti snagu osobnoga svjedočenja vjere. Ali vjerski novinari posvuda u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, mogu svoj evangelizacijski zadatak tako obavljati da sve čimbenike evangelizacijskog djelovanja integriraju u crkvenu javnost, da bi onda, kao integralni dijelovi te iste crkvene javnosti, i sami djelovali informativno i formativno, kako ad intra tako i ad extra.