Zagreb, (IKA) – Tema teološkog četvrtka održanog 29. svibnja u Tribini grada Zagreba bila je “Istočni grijeh u prijeporu”. Izlaganja su održali dr. Božo Lujić i dr. Ivica Raguž.
Dr. Lujić je temi pristupio s biblijskog stajališta. Podsjećajući na pojedine dijelove Staroga zavjeta, istaknuo je daje drvo zapravo granica koju je Bog postavio čovjeku. Dakle, tu je uporište i same teme, jer čovjek nije stvoren kao neograničeno biće, već mu je postavljena granica. No, unatoč tome što postoji granica u vidu drva života, čovjeku je ostavljena mogućnost da on tu granicu prekorači. Nadalje je pojasnio, da prema mišljenju bibličara, vjerojatnije je najstarije u predaji bilo drvo života, a kasnije je došla interpretacija da je to drvo spoznaje dobra i zla. Danas se smatra da je drvo života u kontekstu povijesno-religijskih spoznaja vezano uz ljekovitu biljku života, a to susrećemo kod drugih naroda. Dr. Lujić je podsjetio i na činjenicu da kad čovjek pređe granicu, da se više ne spominje Eden, čovjek se nalazi na prostoru zemlje. Čovjek je izašao iz stanja koje mu je Bog stavio na raspolaganje, čovjek je bio slobodan prekoračiti granicu. Čovjekova sloboda može biti podložna vanjskim izazovima što imamo oslikano u slici o zmiji. Čovjek je svojom odlukom bitno utjecao na ono što određuje njegov život, i životni prostor. Biblijski tekst to veže uz glagol poznavati. Čovjekov prijelaz granice ide prema spoznaji s jedne strane, time pokazuje da čovjek želi biti znanstveno biće. A s druge strane ta je spoznaja ambivalentna jer u sebi nosi mogućnost dobra i zla, rekao je dr. Lujić.
Dr. Raguž je svoje izlaganje podijelio u četiri djela. Na početku se osvrnuo na neke razloge krize nauka o istočnom grijehu. U tim krizama istaknuo je Raguž pokazuje se zapravo kriza kršćanske teologije. Zatim je izložio teološku interpretaciju biblijskog izvješća o istočnom grijehu. Jedna od danas najzastupljenijih interpretacija je egzistencijalna interpretacija. Prema toj interpretaciji, izvješće o prvom grijehu predstavlja mit, koji vjerno opisuje stvarnost čovjekove egzistencije. No, najveća je slabost ove interpretacije što ona ugrožava temeljnu razliku između stvaranja i grijeha. Prema mišljenju dr. Raguža, interpretacija bi trebala biti i egzistencijalna i povijesna. Osvrćući se na sustavno promišljanje o istočnom grijehu, Raguž je podsjetio kako Tridentski koncil ističe kako se istočni grijeh ne prenosi oponašanjem. Čovjek je prema Tridentskom koncilu istočnim grijehom izgubio prvotibnu svetost. U posljednjem dijelu, dr. Raguž se osvrnuo na istočni grijeh i milost. Ovu temu smatra važnom u teologiji, jer danas kad se govori o istočnom grijehu misli se samo na grijeh, samo na zlo. Kada govorimo o istočnom grijehu uvijek trebamo govoriti o milosti. Iako je paradoksalno, ali ona je središte. Bog je ljubav, a povijest istočnoga grijeha je istovremeno i povijest milosti. Ako promatramo Stari zavjet povijest milosti se događa kroz razne događaje, npr. o Abrahamu, Mojsiju. To je događanje Božje milosti, a u Novom zavjetu je to Isus Krist, rekao je dr. Raguž, te na kraju podsjetio na važnost zajednice u suprotstavljanju istočnom grijehu.