Zadar, (IKA) – U povodu 723. godišnjice posvete zadarske prvostolnice, u utorak 27. svibnja euharistijsko slavlje u katedrali Sv. Stošije predvodio je katedralni župnik i generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Ivan Mustać. “Dajmo Bogu hvalu za sve dobro koje smo primili u Crkvi: u njoj smo primili krštenje, u Crkvi možemo primiti oproštenje grijeha i živjeti u zajedništvu. Zahvalimo Bogu jer je Crkva naša majka i učiteljica, a katedrala je majka svih crkava”, rekao je mons. Mustać. Upućena je molitva za uslišanje molitvi svih koji u katedralu dolaze i u njoj susreću Gospodina u sakramentima i sabranosti molitve. Mons. Mustać je pozvao na molitvu i za sve svećenike i biskupe koji su u katedrali služili, spomenuvši se zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka koji je u katedrali slavio mnoga slavlja, podijelio tolike sakramente i kao nadbiskup bio predvoditelj slavlja baš na spomen godišnjice posvete „biskupove crkve”. Tragom biblijskog čitanja, mons. Mustać rekao je da su i apostoli nakon silaska Duha i Isusova uskrsnuća išli na molitvenu uru u Božji hram, kad su se Židovi u njemu okupljali. Počeci postojanja zadarske katedrale sežu u 4. stoljeće, a 27. svibnja 1285. posvetio ju je nadbiskup Lovro Periandar. Prvotno je ta starokršćanska bazilika bila posvećena sv. Petru, a kad je zadarski biskup Donat početkom 9. stoljeća dobio moći srijemske mučenice Stošije, čiji se zemni ostaci čuvaju u mramornom sarkofagu na oltaru u sjevernoj apsidi, zadarska je katedrala dobila njeno ime. Ta ranokršćanska katedrala bila je dograđivana tijekom 9. i 11. st, 12. i 13. st. Trobrodna je romanička građevina monumentalne unutrašnjosti, prepoznatljivog pročelja s kasnoromaničkim portalima koje u gornjem dijelu ima arkade sa stupićima. Prezbiterij je povišen, a ispod njega se nalazi kripta iz 12. st. Tijekom povijesti katedrala je doživjela mnoga stradanja: od Mlečana u 13. st., u Drugom svjetskom ratu, a srbijansko raketiranje i granatiranje pogodilo ju je i u Domovinskom ratu.