Zadar, (IKA) – Uloga žene danas u kontekstu cjelokupnog kršćanskog pogleda na bit i poslanje čovjeka i obitelji tema je o kojoj je u ponedjeljak 19. svibnja u dvorani Sveučilišnog kampusa u Zadru govorio Rajko Bundalo, angažirani vjernik, otac šestero djece, glumac Zagrebačkog kazališta mladih, predvoditelj duhovnih obnova, autor više knjiga i CD-a kršćanske duhovnosti. Bundalo je boravio u Zadru i župi Ražanac gdje je također održao izlaganje na poziv zajednice sestara Klanjateljice Krvi Kristove iz Ražanca, Matice hrvatske Zadar i Poljoprivredne, prehrambene i veterinarske škole Zadar čiji su učenici i pohodili izlaganje u povodu Dana obitelji. Taj Dan njihova škola inicijativom ravnatelja prof. Ivana Paštara svake godine u svibnju prigodno obilježi. “Bog je ljubav, u njoj nastajemo. Bog je sebe, Ljubav, ugradio u nutrinu čovjeka. Pojedincu je potrebna muška i ženska dimenzija da bi se realizirao kao čovjek. Muško i žensko čine čovjeka, to je kompletna ljudska narav. Ne mogu bez drugog dijela ljudske naravi, ‘muško i žensko, stvori ih’. Čovjek je dar drugome. Muškost i ženskost osobe treba biti dana i pripadati nekome koji treba sve moje u služenju Bogu, posvećeni svetoj Ljubavi. Postani dar drugome. Samo ti ljubav otkriva tko si”, poručio je Bundalo, dodavši da su u ljubavi dvoje ljudi jedno duhovno biće. Samo Ljubav može učiniti da dvije slobode budu jedno. Muškarac i žena su kompletno ljudsko biće i čine čovjeka u ljubavi. Zato sve unutarnje u čovjeku traži ljubav”, rekao je Bundalo, upozorivši da par treba biti par, a ne novotarija koju neka ideja izmisli. Time se truje društveni mehanizam koji se legalizacijom neprirodnih zajednica okrenuo samouništenju. Kad je društvena higijena nema krize identiteta i besplodnih ispraznih zabava, nego su one stvaralačke, rekao je Bundalo. “Važno se vratiti Bogu, izvornoj mudrosti, a ona se ne rastaje od ljubavi. Treba mi moj korijen, ljubav je nasušna čovjekova potreba. Vrati se Izvoru svome, Ljubavi koja te jedina htjela. Čovjek je instrument Ljubavi jer samo Ljubav stvara čovjeka. Kad sam daleko od Ljubavi daleko sam od sebe”, pojasnio je Bundalo. Ljubav i njena mudrost su potrebni da sve bude na svome mjestu. Dok ne nađe ljubav čovjek traži zamjenu mijenjajući društva, partnere, poslove, no ništa izvanjsko ne može napuniti srce. “Beskrajnu dušu može napuniti samo beskrajni Bog. On je stvaralačka ljubav i nepromjenjiva istina koja nedostaje. Ljubav daje puninu punim plućima disati život, a ne tzv. ’emancipacija’ koja je sloboda od ljubavi, braka, obitelji. Čovjek je biće Ljubavi. Kad ne služi Ljubavi nema dostojanstva i radi nered u svijetu, nitko nije sretan u takvom društvu”, poručio je Bundalo, istaknuvši da je čovjek najuzvišenija tajna svemira. Žena, posljednje Božje stvorenje, najintimnija je suradnica Boga i ljudi. Svaka koja je pozvana u narav i službu žene majka je ljudskog roda. Kao što iz Boga izlazi svaki stvor, iz nje izlaze naraštaji. “Ženu, posljednju stvorenu, krunu stvaranja, Bog je toliko ljubio da je htio od nje biti rođen. Ona nosi rod da Ljubav proslavi. To je njeno dostojanstvo. Kad si u Ljubavi, imaš dostojanstvo. Nijedno stvorenje nije tako počašćeno. Iz žene izlazi čovjek u postojanje. Nema uzvišenije službe nego biti majka ljubavi. Bog izabire ženu da se od nje rodi, da bude majka, rodilja njegovog ljudskog roda. I sad da žena traži negdje drugdje dostojanstvo? Najuzvišenija zadaća je rađati Boga u srcima ljudi”, zaključio je Bundalo, poručivši da svatko treba živjeti i služiti u svojoj naravi i daru, sklad je kad žena mužu daje nježnost, a muž ženi snagu.