Zagreb, (IKA) – Hrvatski Caritas (HC) uputio je 14. svibnja stradalima u Mianmaru 100.000 kuna. Građani u Hrvatskoj, kao i tvrtke, i nadalje se u akciju mogu uključiti uplatom na žiro-račun Hrvatskoga Caritasa kod PBZ 2340009-1100080340, poziv na broj 658; novčanim darom u svakoj katoličkoj župi, s napomenom: Za postradale u Mianmaru te pozivom na donacijski telefon Hrvatskoga Caritasa 060 9010 (cijena poziva 6,10kn). Hrvatski Caritas sredstva je, kao i u prijašnjim međunarodnim akcijama, uputio putem Caritasa Internationalis koji koordinira akciju među svojim članicama, kako bi zajednički odgovorile na humanitarnu krizu u Mianmaru i pružile tehničku pomoć mjesnoj Crkvi. Mjesni Caritas u Mianmaru uspio je proteklih dana uspostaviti distribucijske kanale dostave hrane, vode i medicinskih pomagala te se danas skrbi o 40.000 potrebnih u najugroženijim područjima. Pritom se lokalni Caritas susreće s problemom restrikcije vode i struje, čak i u glavnom gradu Yangonu, kao i s nestašicom goriva, koja otežava transport pomoći koju, zasad, nabavlja unutar zemlje. Procjenjuje se kako će u tijeku ovog mjeseca u Mianmar iz mreže Caritasa Internationalis ukupno pristići pomoć u vrijednosti milijun američkih dolara. “Svim sredstvima koja su nam raspolaganju nastojimo doprijeti do žrtava. Ohrabruje nas podrška koju nam iskazuju naši prijatelji izvana. Hitno su nam potrebni hrana, voda i privremeni smještaj, a tisućama ljudi potrebna je i medicinska njega”, kaže nadbiskup Yangona Charles Bo. “Stigli smo do jednog razorenog sela. Bili smo prvi ljudi izvana koje su mještani vidjeli nakon oluje. Svojim očima gledao sam razorne posljedice tsunamija u Aziji i potresa u Kašmiru, ali to što sam ovdje vidio – strahota je. Žene iz tog razorenog sela ispričale su nam kako su im valovi odnijeli djecu iz naručja. Dok je naš brodić plovio, truplo jednog dječaka plutalo je rijekom pored nas”, izjavio je jedan djelatnik vrativši se iz Phyapona, jednog od najpogođenijih područja u koje Crkva šalje svoje medicinsko osoblje. “Ljudi nemaju pitke vode i hrane, a ni skloništa. Djeca se hrane korom kokosa. Leševi životinja su posvuda, a vonj je nemoguć. Vidjeli smo mnoštvo izbjeglica koji su se sklonili u crkve i samostane koji su ostali bez krovova”, navodi taj djelatnik u izvještaju.