Dragutin, (IKA/BTU) – Bogoslovi i poglavari đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa te studentice, studenti, profesorice, profesori, djelatnice i djelatnici Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu po pedeset i drugi put hodočastili su u utorak 13. svibnja u zavjetno marijansko svetište Gospe Dragotinske, nedaleko od Đakova. Naime, poglavari, profesori i bogoslovi zavjetovali su se Gospi da će svake godine dva puta hodočastiti u Dragotin i to 13. svibnja i 13. listopada, odnosno na dane Gospe Fatimske. To je obećanje održano do danas. Zavjetnom hodočašću priključili su se i katolički djelatnici katolici MORH-a i MUP-a kojima je to bilo 5. dekanatsko hodočašće u organizaciji Osječkog dekanata Vojne biskupije.

Hodočasnike, njih 750, u đakovačkoj katedrali prije hodočašća pozdravio je mr. Bože Radoš, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, istaknuvši: “Mi želimo hoditi i sebi dozivati u pamet da smo hodočasnici na ovome putu, ali da nismo sami, nego da je Bog s nama. Želimo osjeti Njegov hod. Krist je tijekom tri godine bio hodočasnik, hodio je i tako donosio poruku. Mi ćemo nastojati da kroz ovaj put Bog probije u našu nutrinu, odnosno da dobije put za sebe kroz molitvu, pjesmu”.
Đakovački i srijemski biskup dr. Marin Srakić istaknuo je: “Mjesto koje želimo pohoditi dokaz je pobožnosti Božjega naroda. Tamo vjernici odlaze i vraćaju se snažno utvrđeni u očitovanju kršćanskog života i radosno spremni za izvršavanje djela ljubavi. Neki hodočaste u Lurd, a mi u Dragotin. No, i u Lurdu i u Dragotinu čeka nas Ona koja je naša nada, Ona koja je rodila Kneza Mira. Te dvije nakane neka budu poruke ovoga hodočašća – da sačuvamo nadu u našem životu i da budemo nositelji mira bez obzira jesmo li u oružanim snagama, policijskim postrojbama ili smo bogoslovi, studenti – svi smo u današnje vrijeme pozvani sijati oko sebe nadu i mir”. Uz biskupa bili su i rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu mons. mr. Josip Bernatović, v.d. dekana KBF-a u Đakovu prof. dr. Pero Aračić, kanonik i kancelar mons. Luka Strgar, tajnik Biskupskog ordinarijata vlč. Fabijan Svalina, v. d. dekana Osječkog dekanata Vojne biskupije vlč. Alojz Kovaček i vojni kapelan Dočasničke škole Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” u Đakovu o. Drago Majić.

Nakon hodočasničkoga blagoslova hodočasnici su se uputili na deset kilometarski hod do marijanskoga svetišta Gospe Dragotinske, moleći krunicu i pjevajući marijanske pjesme. Po dolasku u svetište, hodočasnici su se poklonili u crkvi, imali mogućnost ispovijedi, a nakon kratke okrepe sudjelovali na misnom slavlju na otvorenom koje je predvodio biskup Srakić, a koncelebriralo je dvadesetak svećenika uz asistenciju dvojice đakona. Sudjelovali su i domaći vjernici. Na početku mise biskup se prisjetio godine 1683. kada je veliki dio turske vojske odsjeo oko Dragotina odakle su na Veliku Gospu krenuli na Beč kako bi osvojili taj bedem Europe, a na Malu Gospu doživjeli veliki poraz. Biskup Srakić rekao je poruku Dragotina i Gospe “da se iz Dragotina ne polazi s mislima i željama rata, nego mislima mira. Neka smo u odorama vojnim, redarstvenim, mi smo nositelji mira. To je poruka današnjega dana, poruka Gospe Fatimske čiji spomendan danas obilježavamo i slavimo”.

Na početku homilije biskup je sve pozvao da se prisjete hodočašća u Fatimu pape Ivana Pavla II. u Velikom jubileju 2000. godine, prigodom kojega je pastirice Franju i Jacintu proglasio blaženima i ponovno izložio Gospinu poruku nade i mira. Marijansku poruku obraćenja i nade potvrđuje nauka Ivanova evanđelja koje su hodočasnici čuli toga dana. Ona sadrži jednu od najutješnijih i istodobno najzahtjevnijih objava koju je Isus dao kao oporuku u vrhunskom času svoje muke. Evanđelist Ivan u tom odlomku ističe upravo tu zajedničku eklezijalnu dimenziju ljubavi. Ta dimenzija nalazi svoje uporište u riječima što ih je Isus uputio majci i učeniku. Isus iz sinovske ljubavi povjerava majku ljubljenom učeniku, ali se iz konteksta čita još mnogo dublja poruka. Biskup je govorio i o posljednjem Isusovu činu prije smrti – uspostavi zajedništva ljubavi u osobama majke i učenika kojega je ljubio. Na sceni se pojavljuje nova, premda skrivena, ličnost: zajednica. Iz Križa se rađa zajednica. Iz Križa se rađa Crkva. “U tom crkvenom-eklezijalnom rođenju nalazimo Mariju, majku. U tom u trenutku kad nastaje Božji narod nalazimo teološki i duhovni trag njezinog trajnoga bića jučer i danas našu nadu, nadu Crkve, nadu svijeta”, rekao je biskup Srakić. “Često nam se dogodi da ostajemo bez nade kao izgubljeni, nesposobni krenuti sigurnim pravcem na svom životnom hodu. Puni smo stvari ali prazna srca, mučeni događajima ali bez mogućnosti da im damo značenje, natjerani da idemo naprijed, a da ne znamo kamo idemo. Kriza nade koja nas tjera da idemo putovima naše osobne i zajedničke povijesti, ne kao hodočasnici usmjereni prema nekome cilju, nego kao lutalice bez prometnih znakova. To je duhovna i kulturalna kriza za koju čovjek misli da je može riješiti bez Boga. To je dramatična obmana jer se naše životno putovanje bez Boga od hodočašća prema konačnom i dragom cilju pretvara u tumaranje po mraku. Nemamo alternative, nego obraćenjem svoga srca vratiti se Bogu. Mi smo Boga napustili, a on je uvijek prisutan i čeka nas strpljivo i ljubazno”, rekao je biskup Srakić.

Bog uvijek prisutan u povijesti ljudi i naroda, spreman na čudesan način probuditi nade i pozvati na svetost na očišćenje na obraćenje. U tom smislu je prisutan u povijesti ljudi bolesnih i gladnih, pritisnutih i rubnih koji znaju da ih on voli i koji nalaze u njemu ohrabrenje, dostojanstvo i nadu. Bog je prisutan i u povijesti bogatih, onih koji druge izrabljuju, koji su puni svega, koji neće izmaknuti Božjem sudu i koji su pozvani da se obrate na život pravde i podjele dobara s drugima kako bi ušli u Božje kraljevstvo. Čini se da je i svagdašnji život u našim društvenim i građanskim odnosa često bez nade, napose kada otkrijemo svijet koji je izgubio vrednotu ljubavi i solidarnosti, svijet stisnutih nečistih krvavih ruku. Svijet, koji mjesto da čezne za ljubavlju, hlepi za novcem; koji se očituje u kultu tijela; koji toliko prezire ljudski život da ga uništava i prije nego što dođe na svijet; koji pokazuje neobuzdanu čežnju za užitkom; koji se očituje u nebrizi za brata, u sebičnosti, u nepravdi, u nasilju i u ratu. Obraćamo se Gospi Fatimskoj da naša srca pouči u nadi, a naše ruke u gestama ljubavi, da nam pomogne da izgrađujemo u duhu solidarnosti koja daje smisao i vrednotu našim međuosobnim društvenim i političkim odnosima. Marija je majka koja nam daje nadu koja nas vodi prema vrelu nade, a to je sam Bog koja nam pokazuje put sigurne nade, poručio je biskup.
Obraćajući se bogoslovima, biskup je rekao: “Vi koji se spremate na svećeništvo u nadi živite očekujući trenutak svećeničkog ređenja i poslanja u Gospodinovo vinograd. I sada već morate podržavati nadu, kako biste ostvarili svoje mladenačke snove, a jednoga dana da u članovima Božjega naroda naviještate i podržavate nadu. Tako ćete unositi mir i pojedince, u obitelji i u društvo.” Biskup se obratio i studentima: “Vi, studenti teologije, također ste u vremenu nade, u razdoblju priprave na poslanje koje ćete dobiti u Crkvi, a isto tako radno mjesto koje ćete zauzeti u društvu”. Vojnicima, časnicima i redarstvenicima biskup Srakić poručio je: Budite ljudi mira! Oružane snage Republike Hrvatske imaju drugačiju ulogu nego što je to bilo prije nekoliko desetaka godina. Vi ste se pridružili ovome sjemenišnom hodočašću Gospi Dragotinskoj, na dan Gospe Fatimske. Gospa u Fatimi bila je nada na početku XX. stoljeća kad je Europa krvarila. Gospa Fatimska navijestila je mir i pozvala na mir. Možda će se netko čuditi da se govori o miru onima koji nose oružje. Vaša prisutnost ovdje u Gospinu svetištu znak je da ste ljudi koji žele graditi mir, da pravda bude snažna, da s ljubavlju prema domovini pobijedite smrt. Da biste to doista bili prihvatite svojim srcem Krista, autora i jamca pravoga mira. On će vas osposobiti za onu evanđeosku snagu koja pobjeđuje zamamljive napasti nasilja. Pomoći će vam da svoju snagu stavite u službu velikih vrednota života, pravde, praštanja i slobode. U ovoj euharistijskoj službi prisjećamo se onih vaših prijatelja koji su služeći braći i sestrama položili svoje živote. Zaboravljajući na sebe, prezirući opasnost pružili su zajednici neprocjenjivo služenje. Njih danas sa zahvalnošću i divljenjem povjeravamo Gospodinu”.

U prinosima darova sudjelovali su djelatnici MORH-a i MUP-a te na oltar prinijeli Bibliju, krunicu, odoru hrvatskog vojnika i policajca, svijeću, kruh i vino. Liturgijsko pjevanje animirali su Mješoviti zbor KBF-a i Zbor bogoslova, uz orguljsku pratnju Matije Koščala i dirigenta Dejana Bubala. Prije početka mise prethodili su pozdravi.
Uime vojnog ordinarija u RH Jurja Jezerinca sve nazočne, među kojima i fra Ivana Nimca, vikara za pastoral u Vojnom ordinarijatu RH, o. Dragu Majića te vojnog kapelana u Požegi Željka Volarića pozdravio je vlč. Kovaček. Rekao je kako je nakon Aljmaša, Voćina, Ilače i Pleternice ovo 5. dekanatsko hodočašće djelatnika MORH-a i MUP-a. Vlč. Kovaček prenio je i pozdrave vlč. Ante Mihaljevića, dekana Osječkog dekanata Vojne biskupije, koji se nalazi u Afganistanu. Vlč. Kovaček pozvao je sve da u svoje molitve uključe sve hrvatske vojnike koji se u Afganistanu nalaze na vršenju svoje službe u očuvanju mira. Pozdrave je uime policije uputio Stipo Rimac, zamjenik načelnika PU Osječko-baranjske, istaknuvši kako će hrvatski vojnici i policajci i ove godine hodočastiti u Lurd da bi učvrstili svoju vjeru i svoje poslove što bolje i savjesnije radili. Uime hrvatske vojske pozdravnu riječ uputio je brigadir Mijo Haršanji, zamjenik zapovjednika Zapovjedništva za obuku i doktrinu Osijek, između ostaloga, rekavši: “Hrvatska vojska je u tranziciji, nije joj lakše danas nego 1991. godine. Ulazimo u nove vojne asocijacije, ali nas kao i 1991. ispunja vjera koja nije u tranziciji već je duboko ukorijenjena. Kad vidim ove mladiće, buduće vojne osobe, kao čovjek i kao časnik sretan sam jer znam da hode dobrim putem i znam da je vjera ta koja će nam dati snage da izdržimo do kraja”.
Hodočastili su djelatnici postrojbi Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan” iz Osijeka, Gardijske oklopno-mehanizirane brigade iz Vinkovaca, Središta za obuku i doktrinu logistike iz Požege, Dočasničke škole u Đakovu, Škole stranih jezika iz Osijeka, Područnog odjela financija iz Osijeka, Uprave za obranu iz Osijeka te policijskih uprava Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-posavske, Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske. Nakon mise ručak za sve hodočasnike pripremili su djelatnici Gardijske oklopno-mehanizirane brigade iz Vinkovaca.