Zadar, (IKA) – Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića svečano se slavi u ponedjeljak 12. svibnja u crkvi Gospe od zdravlja u Zadru koju je zadarski nadbiskup Marijan Oblak godine 1978. proglasio nadbiskupijskim svetištem sv. Leopolda. Učinio je to zbog činjenice trogodišnjeg djelovanja sv. Leopolda u toj crkvi, gdje je od 1897. do 1900. bio poglavar kapucinskog samostana i čuvar svetišta koje je u II. svjetskom ratu bilo razrušeno, kao i samostan u kojem je Leopold živio. Na zadarskom poluotoku i ulica uz to svetište naziva se Ulicom sv. Leopolda Bogdana Mandića. Zadrani se utječu zagovoru sv. Leopolda pred njegovom slikom u prirodnoj veličini njegove osobe, na pokrajnom oltaru u crkvi Gospe od zdravlja. Na svečev blagdan na štovanje vjernicima izloži se i relikvija sv. Leopolda koju je nadbiskupiji nakon proglašenja te crkve Leopoldovim svetištem darovao postulator njegove kauze.
Jedno od tri misna slavlja predvodio je generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Ivan Mustać, započevši propovijed poticajom: “Razmišljao sam kako ljudi reagiraju kad dođu u moj ured. Najprije izraze divljenje ljepoti njegova smještaja, jer mu je pogled na lijepo pročelje katedrale Sv. Stošije i Kalelargu; osobito još kad je osvijetljen suncem i svjetlost ga obasja za sunčanog dana. A onda sam se upitao u kakvim je uvjetima radio svetac Leopold. Naš bi čovjek rekao da je to bio prostor u kojem se ne vidi ni sunca ni mjeseca. No, usprkos toj skučenosti i siromaštvu, sv. Leopoldu su dolazili ljudi iz cijelog svijeta. Ljudi žele optimalne radne uvjete, svu opremu, a u kakvim je uvjetima djelovao sv. Leopold? Taj primjer otkriva što je to činjenica vjere, kad se nešto s vjerom čini. S vjerom se sve gleda u drugačijem svjetlu”. Dodao je da Zadar ima privilegij da je sv. Leopold u njemu živio, ispovijedao i spomen na njega tu će uvijek ostati. I u zadarskoj katedrali na jednom od pokrajnjih oltara nalazi se kip sv. Leopolda. Mons. Mustać najavio je da će se i za jesenskog hodočašća 1000 vjernika Zadarske nadbiskupije u Lurd hodočasnici zaustaviti u Padovi, gradu u kojem je svetac najdulje živio i djelovao, a u crkvi njegova samostana slavit će se misa.

S obzirom na izuzetnu karizmu sv. Leopolda kao ispovjednika, mons. Mustać je rekao da čovjek ima potrebu Božjeg milosrđa, a ono se susreće preko Crkve. Svijetu treba naviještati Božju ljubav za grešnike. Ljudi se međusobno razumijevaju samo do određene granice, ne prihvaćaju se s njihovim manama i vrlinama. “Bog nam dopušta da imamo iskustvo slabosti da bismo mogli lakše razumjeti slabosti drugih, jer često nemamo razumijevanja za druge. Imati razumijevanja ne znači opravdavati slabosti drugih. To je loše. Ali spasonosno je pred Bogom priznati svoje slabosti. Zato su ljudi dolazili kod sv. Leopolda na ispovijed”, rekao je mons. Mustać, dodavši da je jedno živjeti u Božjoj milosti, a drugo u grijehu. Čovjek različito reagira i razmišlja u stanju milosti, odnosno grijeha. “U grijehu ne može ništa i nikog trpjeti. Kad nas netko ponižava i nanosi nam zlo, on to čini iz stanja svog grijeha. U nedostatku mira tako reagira, grijeh uznemiruje srce i savjest, daleko od Božje milosti. Naše reakcije prema drugima nekad su javne ispovijedi”, poručio je mons. Mustać. Istaknuo je i Leopoldovu osobnost u molitvi za jedinstvo Crkve. “Nekad se pitamo zašto naše molitve nisu uslišane. Ne znamo to. No i Isusova molitva “Da svi budu jedno” izgleda da nije do kraja uslišana. Kako ćemo moliti za jedinstvo Crkve kad ni naše obitelji nisu u jedinstvu, uže zajednice”, rekao je mons. Mustać, moleći Leopoldov zagovor za jedinstvo Crkve i da možemo imati milosrđa prema ljudima koji traže Božje milosrđe.