Vatikan, (IKA) – U svom nedjeljnom nagovoru mnoštvu okupljenih vjernika na Trgu sv. Petra, među kojima je bilo oko 100.000 članova Talijanske katoličke akcije, za koje je predsjednik Talijanske biskupske konferencije nadbiskup Angelo Bagnasco predvodio misu, papa Benedikt XVI. objasnio je teološko i eshatološko značenje svetkovine Kristovog uzašaća na nebo te istaknuo kako kršćanska nada, utemeljena u Kristu, nije iluzija. To je, prema Papinim riječima, sidro koje prodire u nebesa kamo je Krist otišao prije nas.

Trg svetog Petra danas izgleda kao Dvorana posljednje večere na otvorenom, prepun vjernika, većinom članova Talijanske katoličke akcije koja ovih dana obilježava 140. obljetnicu svog postojanja, primijetio je papa Benedikt XVI, sišavši u podne pješke među mnoštvo vjernika da zajedno s njima izmoli molitvu Kraljice neba. Papa Ratzinger se osvrnuo na svetkovinu Uzašaća, koja se u mnogim zemljama slavi danas. „U svojim oproštajnim govorima učenicima, Isus je snažno naglasio važnost svoga “povratka Ocu”, krune cjelokupnoga svoga poslanja: on je zapravo i došao na svijet kako bi čovjeka ponio k Bogu, ne na neki apstraktan način – poput kakva filozofa ili učitelja mudrosti – nego stvarno, kao pastir koji želi povesti ovce u ovčinjak. S tim “izlaskom” prema nebeskoj domovini, što ga je Isus proživio u prvom licu, on se u potpunosti suočio za nas. Za nas je sišao s neba i za nas je onamo uzašao, nakon što je u svemu postao sličan ljudima, ponizan do smrti na križu, i nakon što je dotakao ponor najveće udaljenosti od Boga. Upravo stoga Ocu je omilio i on ga je “preuzvisio” (Fil 2,9), vraćajući mu puninu svoje slave, no sada u našem čovještvu. Bog u čovjeku – čovjek u Bogu: to je sada ne teorijska, nego stvarna istina”, pojasnio je Papa.

U okviru svibanjskih pobožnosti Benedikt XVI. je jučer predvodio u rimskoj bazilici Svete Marije velike molitvu krunice tijekom koje je povjerio zagovoru Gospe najvažnije nakane svog pontifikata, potrebe Crkve, velike svjetske probleme, mir u svijetu, dijalog među kulturama, jedinstvo kršćana, biskupiju i grad Rim kao i Italiju. Molitva krunice nije nešto što pripada prošlosti, neka vrsta nostalgične molitve. Ona doživljava, prema Papinim riječima, novi procvat i proljeće, jer je lijeporiječiv znak ljubavi koju novi naraštaji doživljavaju prema Isusu i njegovoj Majci Mariji. U rasipnom svijetu ta molitva pomaže postaviti Krista u središte života. Krunica, kada se moli istinski, a ne mehanički, postaje znak pomirenja i mira.