Sveti Oče!
Na početku ovoga susreta iskreno Vas pozdravljam i kao predsjednik Vijeća za ekumenizam i dijalog među religijama i kulturama Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. I ja osobno i svi mi biskupi, a uvjeren sam i cijela Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini, osjećamo osobitu važnost međureligijske suradnje putem dijaloga jer u ovoj zemlji živimo različiti po vjeri i narodnoj-etničkoj pripadnosti.
Imamo još jednu blagoslovljenu okolnost. U ovoj zemlji od 1291. godine pa do danas djeluju franjevci koji su poznati po svojoj otvorenosti za dijalog. Zato smo i izabrali da se ovaj susret dogodi upravo u sjedištu Franjevačke provincije Bosne Srebrene i to u zgradi koju su komunističke vlasti oduzele nakon drugog svjetskog rata. Tijekom nedavno rata ova je zgrada granatama zapaljena i potpuno izgorjela. Uz pomoć brojnih ljudi franjevci su je obnovili i otvorili je za: mlade, za gladne, za susrete.
Bog nam je darovao milost da se rodimo u ovoj zemlji i da na ovim prostorima zajedno živimo. Dijalog nema alternative. Tome nas uči i pregorko iskustvo nedavnoga rata sa strašnim posljedicama. Još uvijek su prisutne mnoge rane koje valja liječiti i vraćati povjerenje jednih prema drugima. Svjedok sam da postoji velik broj onih koji su i u najtežim ratnim danima tražili što možemo zajednički učiniti za opće dobro naših Crkava i vjerskih Zajednica.
Za vrijeme rata do 1992. do 1995. ovdje u opkoljenom Sarajevu imali smo redovne kontakte, iako je to bilo vrlo teško. Ti kontakti postojali su i u raznim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini. Nismo mogli rat zaustaviti ni stvarati strategiju mira. Ono što smo mogli to smo i činili: molili smo i pozivali na mir.
Nakon rata nas četvorica vjerskih poglavara u Sarajevu, uz potporu dobrih ljudi iz inozemstva, osnovali smo 1997. godine Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine koje od tada djeluje kao institucija u ovoj državi. Međureligijsko vijeće čine predstavnici: Katoličke i Srpske pravoslavne Crkve u BiH te Islamske i Jevrejske (Židovske) zajednice u BiH.
Živeći zajedno dužni smo prihvatiti i poštivati naše različitosti, upoznavati jedni druge i putem dijaloga tražiti način putem izgradnje mira, suživota i međusobnog uvažavanja u jednakopravnosti. Potrebno je još puno toga učiniti da se dogodi istinski proces pomirenja i praštanja i da se vrati duh povjerenja.
Vas, u ime katolika koji sudjeluju na putu dijaloga, iskreno pozdravljam i izričem dobrodošlicu i zahvaljujem što podržavate traženje puta dijaloga i što vam je toliko stalo da se izgradi u svijetu duh dijaloga i poštivanja međusobnih različitosti.
Sveti Oče, očekujemo i Vaše riječi podrške na putu izgradnje dijaloga. Uvjeren sam da smijem obećati da ćemo od danas još više moliti za Vas. Vas molimo: uključite nas u svoje molitve da u ovoj zemlji zaživi pravedni mir, jednakopravnost i otvaranje perspektive utemeljene u vjerničkoj nadi.