Zagreb, (IKA) – Knjiga Anselma Grüna “Pustinjski oci kao duhovni iscjelitelji” u izdanju Teovizije iz Zagreba govori o duhovnoj pratnji koja je u prvotnom monaštvu imala za cilj uvođenje u kontemplaciju, najveći dar koji Bog može pokloniti čovjeku. Knjižica ispituje kako su pustinjski oci shvaćali i prakticirali zadaću duhovnih pratitelja.
Stari monasi govore o duhovnim ocima koji su više od odgajatelja i učitelja zakona. Bog je u apsolutnom smislu otac, od njega je Isus primio očinstvo za nas.
Preduvjeti koje duhovni otac mora ispunjavati su poznavanje Božje tajne i istraživanje ljudskog srca. Monaški oci prepoznaju unutarnja zbivanja osobe prema njezinom govoru tijela, glasu i načinu na koji opisuje svoje probleme. Za umijeće duhovne pratnje najvažnije je ne osuđivati i ne ražalostiti, nego bodriti i tješiti. Otac ne predbacuje bratu ako je slab, već mu u njegovoj slabosti pokazuje način na koji može pronaći Boga i život. Autor poručuje da sve životne rane mogu zacijeliti kada se ostvari novi odnos s Bogom.