Split, (IKA) – Nadbiskupijska klasična gimnazija “Don Frane Bulić” u Splitu priredila je u subotu 16. veljače pokornički duhovno-molitveni susret za roditelje gimnazijalaca u Gospinu svetištu Vepric kod Makarske. Stotinjak sudionika, roditelja i razrednika svih odjeljenja škole pod vodstvom nekoliko svećenika okupilo se u Gospinoj špilji da bi zahvalili Majci za zagovor. Riječ pozdrava uputio je ravnatelj gimnazije dr. don Mile Vidović, upoznavši nazočne s točkama dnevnoga reda te posvjestivši im smisao susreta. Program je započeo pobožnošću križnoga puta koji je predvodio prefekt sjemeništaraca don Stipan Šurlin.
Misno slavlje, kojemu je prethodilo pokorničko bogoslužje, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. U propovijedi je nadbiskup govorio o korizmi i obraćenju, o druženju s Božjom riječju te o roditeljskom svjedočenju vjere, nade i ljubavi. Korizmeno je vrijeme još uvijek “zaštićeno” vrijeme, vrijeme pred kojim se tržište “povlači” i pušta nas da otkrijemo dar od kojega živimo, onoga koji se ne kupuje niti prodaje, dara koji je u čovjeku samom, dara života i ljubavi Božje. “Stoga ako je vrijeme adventa – vrijeme dolaska Boga k nama, onda je vrijeme korizme – vrijeme povratka, našega vraćanja Bogu”, istaknuo je nadbiskup Barišić. Osvrnuvši se na riječi: “Obratite se i vjerujte evanđelju” koje se izgovaraju uz obred pepeljenja – nakon homilije, nadbiskup je upozorio kako to ističe da se obraćenje i pokora rađaju iz slušanja i razmatranja evanđeoske riječi. Stoga, kako ćemo se obratiti i vršiti pokoru ako ne poznamo evanđelje, upitao je nadbiskup te nastavio: Dragi roditelji, evanđelje poučava životu. Vaša djeca u školi primaju važne informacije te obrazovnu i odgojnu formaciju, ali ono što ih temeljno životno odgaja je vaša roditeljska ljubav. Vaše svjedočanstvo ljubavi i dobrote te pouka u vjeri utkaju im životni smisao, naglasio je dodavši da je roditeljski odgoj temeljni na koji se nadograđuje ostalo. Govoreći o djeci kao daru Božjemu, istaknuo je obostranost dara: djeca su dar roditeljima, ali i roditelji djeci. Na kraju je nadbiskup Barišić pozvao roditelje da im korizma bude vrijeme intenzivnijega druženja sa Svetim pismom te darivanja sebe jednih drugima u ljubavi. Na kraju misnoga slavlja riječ zahvale nadbiskupu uputio je ravnatelj gimnazije dr. Vidović, zahvalivši i roditeljima što su sami htjeli, tražili i inicirali taj susret te su zdušno, dostojanstveno i pobožno sudjelovali u molitvi, sakramentima pomirenja i euharistije.

Nakon duhovne okrjepe domaćin i upravitelj svetišta Vepric don Alojzije Bavčević priredio je u vepričkoj dvorani prigodan domjenak i tjelesnu okrjepu za sve sudionike. Potom je dr. Vidović u blizini špilje roditeljima govorio o nastanku i značenju Veprica za mjesnu Crkvu i područje južne Hrvatske, u nacionalnom i vjerskom pogledu. Godine 1908., za pedesetu obljetnicu prvih lurdskih ukazanja, iz Hrvatske je u Lurd pošlo prvo organizirano hodočašće. Vodili su ga biskup Anton Mahnić iz Krka i biskup Juraj Carić iz Makarske. Svi su sudionici bili oduševljeni onim što su doživjeli. To je za Hrvate bio prvi jači zamah štovanja Gospe Lurdske, tako da je s vremenom u Rijeci podignuta veličajna crkva njoj u čast, a biskup Carić dao se na posao da od Veprica, koji mu je uvelike sličio na Lurd, napravi hrvatsko lurdsko svetište. Špilja je Vepricu uređena za bogoslužje i blagoslovljena 15. listopada 1908. godine. Svetište se s vremenom sve više širilo i izgrađivalo, povećavalo i uređivalo za prihvat i potrebe hodočasnika. Vjerni je puk odmah od početka živom vjerom i oduševljeno prihvatio svetište i od tada rado ovamo dolazi te je ono i danas “duhovna oaza brojnih hodočasnika” iz svih krajeva republika Hrvatske, Bosne i Hercegovine te šire, istaknuo je dr. Vidović, napomenuvši da su tu po zagovoru Majke Božje s neba dobivene mnoge milosti. Don Mile podsjetio je da ove godine Splitsko-makarska nadbiskupija slavi 100. obljetnicu Gospina svetišta Vepric te da je i ovaj susret hodočašće zahvalnosti Majci Božjoj. Istaknuo je veliko značenje Gospe u jačanju vjere naroda toga kraja te njezinu ulogu u problematici obitelji i mladeži koja je izložena različitim opasnostima. Dr. Vidović govor je završio poticajom na još bolju suradnju roditelja i nastavnika te zajedničku molitvu i odgovornost u odgoju mladih bića.