Naša današnja misa donosi pregršt tema naše katoličke vjere.
Prije svega, sveopća Crkva slavi prekrasan nauk, katoličku dogmu o Presvetome Trojstvu.
A na današnji dan ta se svetkovina podudara i sa svetkovinom Majke Božje od Kamenitih vrata koju slavimo ovdje u Zagrebu.
I konačno, danas je zadnji dan svibnja, zadnji dan mjeseca posvećenoga našoj nebeskoj Majci.

Svetkovina Presvetoga Trojstva
Temeljna dogma, na kojoj se temelji sve u kršćanstvu, jest dogma o Presvetome Trojstvu, u čije su ime svi kršćani kršteni. Tek u nebu ćemo istinski shvatiti što to znači da – sjedinjeni s Kristom – kao djeca imamo dioništvo u božanskome životu.
Uistinu je primjereno da tu svetkovinu slavimo s velikom radošću u ovo doba godine. Prošle je nedjelje, svetkovinom Pedesetnice, privedeno svojemu završetku pedesetdnevno vazmeno vrijeme, u kojemu smo slavili slavno uskrsnuće našega Spasitelja, koje je glavni razlog nade za svakoga pojedinog kršćanina. Na stanovit je način današnja svetkovina zaključak svih prethodnih blagdana. Svetkovinu Presvetoga Trojstva treba shvatiti i slaviti kao produžetak Kristovih otajstava i svečani izražaj naše vjere u trojedni život božanskih Osoba, kojima smo i mi dobili pristup po krštenju i otkupljenju koje je za nas ostvario Isus Krist.
Dogma vjere, koja je sadržaj današnje svetkovine, kaže da postoji jedan Bog i da u tome Bogu postoje tri božanske Osobe: Otac je Bog, Sin je Bog, Duh je Bog. Pa ipak, to nisu tri Boga, nego jedan vječni i istiniti Bog. Teško je, naravno, razumjeti tu uzvišenu istinu. No, kako nas je naš Gospodin naučio, možemo češće razmišljati o toj istini, tražeći Božju milost, milost dobivenu od jednoga pravog Boga u tri Osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga, koji će nam sigurno pomoći da uđemo u to otajstvo.
Slaveći nedjelju, možemo se spomenuti da je svaka nedjelja zapravo posvećena štovanju Presvetoga Trojstva, da je svaka nedjelja posvećena Trojedinomu Bogu. Nedjelja za nedjeljom za nas je prilika da se zajedno, u duhu zahvalnosti, prisjećamo darova koje nam daje Presveto Trojstvo, usprkos našoj nedostojnosti, i usprkos brojnim okolnostima u našem svijetu, iz kojih bi se moglo zaključiti da nam Bog nije blizu. Nebeski nas je Otac stvorio i providio naš put; prvoga dana tjedna On je započeo djelo Stvaranja. Njegov nas je Sin otkupio i nedjelja je „dan Gospodnji”, dan Njegova uskrsnuća. Duh Sveti nas je posvetio, učinio nas svojim hramom te je u nedjelju sišao na novorođenu Crkvu. Stoga je baš nedjelja dan Presvetoga Trojstva.

Majka Božja od Kamenitih vrata
Ovdje, u Zagrebu, danas je također svetkovina Majke Božje od Kamenitih vrata. Uvijek je izniman doživljaj za nekoga tko dođe iz Australije i razmotri činjenicu da ste vi, ovdje u Zagrebu, častili Bogorodicu Mariju već u 12. stoljeću, u vrijeme kad je moja zemlja tek trebala biti „otkrivena”!
Hrvati vole Blaženu Djevicu. Znam to iz svoga australskog iskustva. Puno sam puta u Melburneu i Sydneyu posjetio hrvatske zajednice na marijanske blagdane te u raznim vjerskim prigodama i procesijama. To su uvijek bila vrlo dojmljiva slavlja, puna vjere. Hrvati u Australiji dali su kao katolici predivan doprinos. Mnogi mladi još uvijek žive svoju vjeru i nastavljaju davati doprinos. Ne preostaje mi ništa drugo nego zaključiti da je ključna za to vaša pobožnost prema Majci Božjoj.
Vrata koja su još uvijek u ovome gradu, sačuvana su za nas danas, pomalo slučajno. Puno puta – bilo osvajačkim pohodima, bilo požarom, ili pak zbog novčanih ograničenja – razmatralo se i planiralo rušenje ili uništavanje tih vrata. Pa ipak, ona su i dalje tu.
To je uistinu pomalo nalik Crkvi. Usprkos grješnicima, usprkos napadima velikih i ne tako velikih vođa, usprkos čak i onima koji bi je uništili iznutra, Crkva ostaje kao što nam je naš Gospodin i obećao da će biti – ni vrata je paklena neće nadvladati.
Nema sumnje da je povijest lika Majke Božje od Kamenitih vrata dobro poznata onima koji žive u ovome lijepom gradu. Gospođa Modlar i njezini susjedi, nakon požara 1731. godine, pronašli su tu čudom sačuvanu sliku. Premda je okvir bio spaljen, sama je slika ostala očuvanom. Udovica Modlar podignula je oltar pod svodom Kamenitih vrata i stavila natpis: „Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požara.” Usprkos raznim prijedlozima za rušenje vrata, ona su tu i danas. A 1991. godine zagrebački nadbiskup kardinal Kuharić proglasio je Majku Božju od Kamenitih vrata posebnom zaštitnicom Zagreba i cijele Hrvatske.

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac
Jedan od velikih Hrvata u povijesti svakako je blaženi kardinal Stepinac. On je, poput većine Hrvata, gajio osobitu pobožnost prema Bogorodici, pobožnost koju je primio od svojih roditelja i to od najranijih dana. Često je razgovarao i propovijedao o Našoj Gospi. Godine 1940. povjerio je cijelu Crkvu u Hrvatskoj Blaženoj Djevici: „Majci Božjoj kličemo danas: ‘Blagoslovljen Gospod Bog naš, koji te poslao nama ususret! Bila si nam dobra Mati 1300 godina naše narodne povijesti. I zato ti kažemo od srca hvala!” (Kloštar Podravski, 25. kolovoza 1940.)
Poznato mi je da od početka ovogodišnje korizme do Blaženikova blagdana iduće godine (10. veljače 2016.) taj veliki štovatelj našega Gospodina i naše Gospe, kojega su komunistički režim i zatvor spriječili da pohodi župe svoje Zagrebačke nadbiskupije, tu svoju zahvalnost izražava na poseban način, jer vi, vjernici, u svaku župu primate njegove relikvije i bliže se upoznajete s njegovim životom i mučeničkom smrću. On nam je veliki svjedok da nam nitko, a ponajmanje vlast, ne može oduzeti našu ljubav prema Isusu i Mariji.

Završetak mjeseca svibnja
I na kraju, današnje slavlje odvija se na zadnji dan mjeseca naše nebeske Majke. Ona želi ne samo da dođemo k njoj, da joj očitujemo ljubav i molimo za njezin zagovor, nego da uvijek sve to činimo, kako bismo mogli još više voljeti njezina Sina. Zbog toga, što je vidljivo i na čudotvornoj slici Majke Božje od Kamenitih vrata, naša nas Majka upućuje dalje, upućuje nas prema svome Sinu.
Uistinu, naš Gospodin za sebe kaže: Ja sam vrata, uska vrata kroz koja se mora proći, kako bi se došlo do neba.
Nekoliko sam puta posjetio Domus Galilaeae, kuću Neokatekumenskoga puta u Galileji, na Brdu blaženstava. Ondje se nalaze malena vrata kroz koja moraju proći oni koji su završili sve kateheze. To su uska vrata, koja služe tome da se shvati ideja našega Gospodina koji tumači kako je teško ući u nebo. Rado sam kroz njih prošao – ovakav, sa svojom povećom građom i ne baš sjajnim leđima – i moram priznati: nije bilo lako!
Majka Božja pod Kamenitim vratima prekrasna nam je prilika za razmišljanje o ulozi Blažene Djevice Marije u spasenju općenito, ali također i u životima svih Hrvata, kao i svih nas, čak i onih među nama koji ovamo dolaze izdaleka. Kada nam postane teško, kada je vjera na udaru, kada je teško prepoznati put, možemo se obratiti Njoj. Kao što je jednom učinila za učenike na Pedesetnicu i nakon toga u početcima Crkve, naša Majka nas okuplja oko našega Gospodina i podsjeća nas da je On slavio pobjedu.
Neka Naša Gospa pod Kamenitim vratima štiti Zagreb i bdije nad cijelom Crkvom. Štoviše, neka nastavi i dalje zagovarati predragoga sina Crkve, našega Vikara u Kristu i nasljednika svetoga Petra, papu Franju, da može nastaviti voditi Crkvu u ovim teškim vremenima.