Draga braćo i sestre, dobar dan!
Svetkovina Duhova daje nam ponovno doživjeti početke Crkve. U Djelima apostolskim se opisuje kako, pedeset dana nakon Uskrsa, u kući u kojoj su se nalazili Isusovi učenici “eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar… Svi se napuniše Duha Svetoga” (2, 1-2). Silaskom Duha Svetoga učenici su se potpuno preobrazili: strah je zamijenila hrabrost; zatvorenost ustupa mjesto navještaju, a svaku sumnju je odagnala vjera ispunjena ljubavlju. To je „krštenje” Crkve, koja tako započinje svoj hod kroz povijesti, vođena snagom Duha Svetoga.
Taj događaj, koji mijenja srce i život apostolâ i drugih učenika, odmah se ponavlja izvan dvorane Posljednje večere. Naime, ona vrata koja su bila zatvorena pedeset dana konačno se širom otvaraju i prva kršćanska zajednica, koja više nije prignuta nad samu sebe, počinje mnoštvu ljudi različita porijekla govoriti o velikim stvarima koje je Bog učinio (usp. r. 11), to jest o uskrsnuću Isusa, koji je bio raspet. I svi su ih prisutni čuli govoriti na vlastitom jeziku. Dar Duha Svetog ponovno uspostavlja sklad jezikâ koji je bio izgubljen u Babilonu i predoznačuje dimenziju poslanja apostolâ koja obuhvaća čitav svijet. Crkva se ne rađa kao izolirana, već kao univerzalna, jedna i katolička, s točno određenim identitetom, ali otvorena svima; njezin identitet obuhvaća cio svijet i nikoga ne isključuje. Nikome majka Crkva ne zatvara vrata, nikome! Ni najvećem grješniku! Nikome! I to po snazi, po milosti Duha Svetoga. Crkva majka širom otvara svoja vrata svima zato što je majka.
Duh Sveti izliven na Pedesetnicu u srca učenikâ označava početak novoga doba: doba svjedočanstva i bratstva. To novo doba dolazi odozgor, dolazi od Boga, poput ognjenih jezika koji su sišli nad svakog od učenika. Bio je to oganj ljubavi koji sažiže svaku ogorčenost; bio je to jezik evanđelja koji prelazi granice što su ih postavili ljudi i dotiče srca mnoštva ljudi bez obzira na jezike, rase i nacionalnosti. Kao i davnog dana Pedesetnice, Duh Sveti se i danas nastavlja izlijevati na Crkvu i na svakog od nas kako bismo izašli iz naših osrednjosti i naših zatvorenosti te čitavom svijetu naviještali Gospodinovu milosrdnu ljubav. Prenositi drugima Gospodinovu milosrdnu ljubav: to je naše poslanje! I nama su darovani „jezik” evanđelja i „oganj” Duha Svetoga kako bismo, naviještajući uskrslog Isusa, živa i prisutna među nama, zagrijali vlastito i srce narodâ približavajući ga Njemu, koji je put, istina i život.
Povjerimo se majčinskom zagovoru Presvete Marije, koja je bila prisutna kao Majka među učenicima u dvorani Posljednje večere: ona je majka Crkve, Isusova majka koja je postala majka Crkve. Njoj se utecimo da Duh Sveti siđe u izobilju na Crkvu našeg doba, da ispuni srca svih vjernika i upali u njima oganj svoje ljubavi.

Nakon Kraljice neba
Draga braćo i sestre,
sa živom zebnjom i bolom u srcu nastavljam pratiti događaje vezane uz brojne izbjeglice u Bengalskom zaljevu i na Andamanskom moru. Izražavam svoju zahvalnost za napore zemalja koje su pokazale spremnost prihvatiti te osobe koje prolaze kroz velike patnje i opasnosti. Potičem međunarodnu zajednicu da im pruži potrebnu humanitarnu pomoć.
Na današnji dan prije stotinu godina Italija je ušla u Prvi svjetski rat, taj „uzaludni pokolj”: molimo za žrtve, tražeći od Duha Svetoga dar mira
Jučer su, u Salvadoru i Keniji, blaženima proglašeni jedan biskup i jedna redovnica. Prvi je mons. Oscar Romero, nadbiskup San Salvadora, koji je ubijen iz mržnje prema vjeri dok je slavio euharistiju. Taj je revni pastir, po Isusovu primjeru, izabrao biti među narodom, osobito uz siromašne i potlačene, pa i po cijenu života. Redovnica je Irene Stefani, Talijanka, iz družbe Misionarki Gospe Tješiteljica, koja je kenijskom narodu služila s radošću, milosrđem i nježnim suosjećanjem. Neka herojski primjer tih blaženika pobudi u svakom od nas živu želju za odvažnim i samoprijegornim svjedočenjem evanđelja.
[…]
Danas, na dan Marije Pomoćnice, pozdravljam salezijansku zajednicu: neka joj Gospodin dadne snage da pronose duh svetog Ivana Bosca.
A svima vama želim ugodnu nedjelju Duhova. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!