Škabrnja, (IKA) – “Naše pitanje je opravdano i bolno: hoće li se ikada do kraja objasniti zašto je zlo na ovom prostoru bilo uporno u nanošenju tolike nepravde ljudima, sakralnim i materijalnim dobrima? Zašto je trebalo ubijati, masakrirati i iz života ukloniti ljude koji su samo jedno tražili: da se poštuje sloboda, dostojanstvo doma i Domovine, da se sretno i mirno živi na svome tlu? To su činili ljudi daleko od ljudskosti i moralne odgovornosti pred vlastitom savješću i Božjim sudom”, istaknuo je to zadarski nadbiskup Ivan Prenđa u propovijedi misnog slavlja koje je u nedjelju 18. studenoga, u povodu 16. obljetnice od stradanja Škabrnjana u Domovinskom ratu, predvodio u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji. Pred oltarom izgrađenom dijelom od kamenih ostataka stare župne crkve koju je neprijatelj 1992. srušio do temelja, nalazio se križ od trnja i 16 crveno-bijelih cvjetnih buketića u znak na 16. obljetnicu stradanja kad je u Škabrnji, 18. studenog 1991. godine masakrirano 44 ljudi u svojim kućama. U Domovinskom ratu poginulo je 80 Škabrnjana, 55 civilnih žrtava i 25 branitelja. Nakon povratka u mjesto šestero ih je poginulo od mina.
Nadbiskup Prenđa pozvao je na zahvalnost i iskazivanje dubokog poštovanja onima koji su nas zadužili svojom ljubavlju, hrabrošću i potpunim darom života. U trenutku kad se ujedinjujemo, rekao je nadbiskup, pozvao je na molitvu za dobro domovine. “S tugom ali i ponosom obnavljamo uspomenu na teške događaje u Škabrnji, Nadinu, Vukovaru, Slunju. U njima su izgubili živote naša braća, branitelji i mnogi civili. Naše sjećanje na njih povezano je s kršćanskom porukom suvremenom svijetu kojemu želimo pokazati kršćansku zauzetost za načela istine, pravde i mira”, rekao je mons. Prenđa.

Na spomen obilježju masovne grobnice u Škabrnji državna izaslanstava i predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata položili su vijence i zapalili svijeće, kao i kod Središnjeg križa na groblju sv. Luke gdje je nakon mise nadbiskup Prenđa predmolio Molitvu odrješenja za pokojne. Na Trgu dr. Franje Tuđmana održana je komemoracija u kojoj su govornici istaknuli da se spomenom škabrnjskog stradanja želi iskazati privrženost i vjernost vrijednostima Domovinskog rata, izraziti poštovanje nevino prolivenoj krvi i otrgnuti zaboravu događaje kobne, ali i slavne 1991. godine. Upozoreno je da Škabrnja nije bila strateški ili vojni cilj, nego politički, s ciljem brutalne odmazde Hrvata. Pa premda djecu kojom je Škabrnja danas brojna i životna, odgajaju da ne mrze i ne zaborave, pitaju se tko je dosad odgovarao za zapovijedi i napade na to pitomo i maleno ravnokotarsko mjesto. “Kao vjernici primamo Božju poruku koja nas otvara životu i zauzetosti za naš zemaljski hod koji želi biti ispunjen ljudskim i kršćanskim nastojanjem da ga trajno izgrađujemo u odgovornosti pred Bogom za darovano vrijeme, darove i zadatke koji su nam povjereni. I kad pravda nađe svoj put do ljudskog razuma i ljudskih institucija, sudova, mi smo i tada kao kršćani pozvani izgrađivati svoj zajednički život u slobodi i dostojanstvu. Mi i sada izgrađujemo svoje domove, ceste, gradove, poduzeća. U tome vidimo temelje svog materijalnog razvitka i života dostojnog čovjeka”, kazao je nadbiskup Prenđa. Podsjetio je da je naša zemlja puna brojnih žrtava, no Dan Gospodnji će poput sunca biti svjetlo pravednicima, ali i oganj koji proždire one koji se udaljiše od Njegove pravde.

“Sjećanje na prošla zbivanja nije puki čin kurtoazije prema povijesti nego poticaj za novi napredak; da s ljubavlju kojom smo je branili, Domovinu sada gradimo u zajedništvu i slozi”, poručio je mons. Prenđa, istaknuvši: “Ako nam se ponekad i čini da je pravednost spora, ona neće zakasniti. I kad se susrećemo i ovih dana s takozvanom pravdom jednog velikog Međunarodnog suda koji se osramotio svojim odlukama i još više, možda, svojim nakanama, postajemo još odlučniji u svjedočenju istine o našim opravdanim težnjama za slobodom, dostojanstvom i samostalnošću, o našim hrabrim braniteljima, patnjama cijele Domovine i u traženju pravde koja se mora zadovoljiti po svim prirodnim, Božjim i pozitivnim ljudskim zakonima”. Kroz povijesni hod uvijek smo imali Božju i Gospinu zaštitu, rekao je nadbiskup, zaključivši: “I sada na nju računamo u našem kršćanskom pogledu na suživot s ljudima koji prihvaćaju ovu zemlju, te u duhovnoj izgradnji cijelog našeg društva. Zato to sjećanje na prošla zbivanja postaje za nas poticaj za novi napredak, kako bismo bili suradnici Boga, voditelja povijesti i otkupitelja čovjeka i društva”.