Što je dogovoreno na sastanku katoličko-pravoslavnog povjerenstva u Ravenni?
Vatikan
Donosimo osvrt na dokument "Ekleziološke i kanonske posljedice sakramentske naravi Crkve" o kojem se ovih dana mnogo govori u medijima uz često pogrešna tumačenja i pretjerane ocjene
Vatikan, (IKA) – Tisak se ovih dana raspisao o dokumentu “Ekleziološke i kanonske posljedice sakramentske naravi Crkve”, koji je u listopadu u Ravenni pod vodstvom predsjednika Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana kardinala Waltera Kaspera i predstavnika pravoslavnih Crkava mitropolita Zizioulasa iz Carigradskog ekumenskog patrijarhata izradilo katoličko-pravoslavno povjerenstvo, utirući donekle put prema jedinstvu katolika i pravoslavnih. Predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana je, međutim, vrlo oprezan, jer je riječ tek o temeljnim naznakama. To je, prema njegovim riječima, samo prvi korak. Najveći problem predstavlja činjenica da se izaslanstvo Ruske pravoslavne Crkve, kojoj pripada najveći dio pravoslavnih vjernika, povuklo sa spomenutog sastanka u Ravenni, navodeći kao razlog činjenicu da se Estonska Crkva pridružila Ekumenskom carigradskom patrijarhatu. Moskovski patrijarh Aleksij II: nije sklon priznati primat carigradskog patrijarha Bartolomeja I., a istodobno nije još uvijek oprostio Vatikanu plodonosnu misijsku djelatnost Katoličke Crkve na području Rusije.
Papa je prema tom dokumentu prvi među patrijarsima. Rim je prvotno sjedište te Rimska Crkva predsjeda u ljubavi. To je plod dugogodišnjih pregovora, koji su završili izdavanjem dosta dugog zajedničkog dokumenta u Ravenni i u kojem su naznačene pojedinosti, koje treba još raščistiti da bi se moglo okončati razloge gotovo tisućgodišnje podjele do koje je došlo 1054. godine. Tim se dokumentom, koji će Benedikt XVI. predstaviti kardinalima na konzistoriju 23. studenoga, izričito priznaje Papin primat. Njegova uloga kao biskupa sjedišta prve Crkve morat će biti, kaže se u dokumentu, produbljena kao i mnoge druge pojedinosti, koje u ovom dokumentu nisu razjašnjene. U dokumentu se navode tri osnovna pojma: crkveno zajedništvo, koncilijarizam i autoritet. Predstavnici pravoslavnih Crkava i Katoličke Crkve složili su se da je biskup poglavar mjesne Crkve te da ga nitko ne može zamijeniti. Jedina i sveta Crkva se ostvaruje u svakoj mjesnoj Crkvi, koja u zajedništvu svih Crkava slavi Euharistiju. Sporazum je postignut i o ustrojstvima sveopće Crkve. Na mjesnoj razini autoritet je biskup, a na pokrajinskoj Crkve prihvaćaju jednog kao prvaka. Na općoj razini nije međutim sve razjašnjeno te će ekleziolozi imati puno posla da to raščiste. Prvi na pokrajinskim razinama zajedno sa svim biskupima surađuju na stvarima koje se odnose na cijelu Crkvu. S tim u vezi se ističe kako ti prvi moraju prihvatiti i priznati onoga koji je prvi među njima. Zbog toga je potrebna koncilijarizam, a to znači suradnju kako bi se osiguralo slogu. Svi biskupi moraju biti ujedinjeni u vjeri, ali moraju snositi zajednički i svu odgovornost i zajednički služiti Crkvi. Koncili su glavno sredstvo preko kojih se izražava zajedništvo Crkve. Iz toga postaje jasno da se Papa ne može smatrati vladarom koji sam odlučuje ili se nameće mjesnim Crkvama, što je uostalom u više navrata priznao teolog Ratzinger.
.