Ekumenski okrugli stol o Marku Antunu de Dominisu
Osijek (IKA )
Osijek, (IKA) – Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku u sklopu “Tjedna kršćanske knjige 2007” održan je 25. listopada u Donjogradskoj sinagogi okrugli stol o teologu, fizičaru i splitskom nadbiskupu, primasu Dalmacije i Hrvatske Marku Antunu de Dominisu (Rab 1560 – Rim 1624), hrvatski zvanom Domnianichu, u prigodi predstavljanja njegovih u Hrvatskoj tiskanih djela. Prof. dr. Ante Maletić, izdavač de Dominisovih sabranih djela, umirovljeni profesor Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, govorio je o tome kako se on kao elektrotehničar dao na izdavanje de Dominisovih djela iz područja teologije i fizike. Kaže da ga je na to potakla bolna de Dominisova sudbina. Prof. emeritus dr. Ivan Golub govorio je o de Dominisu kao teologu pomirenja s kršćanskim Zapadom. Ovaj okrugli stol, rekao je na početku, pada točno na 390. obljetnicu izlaska prvog sveska de Dominisova glavnog djela “De Republica ecclesiastica” (London 1917). Prof. Golub potom je pročitao de Dominisov proglas, manifest, “credo”: “Gajio sam od prvih godina svojega klerikata u sebi gotovo urođenu želju da vidim jedinstvo sviju Kristovih Crkava; nisam mogao ravnodušno podnositi razdijeljenost Zapada od Istoka u stvarima vjere i Juga od Sjevera; sa zabrinutošću sam žudio upoznati uzroke tih i tolikih raskola; i razmotriti bi li se mogao smisliti kakav put kako bi se sve Kristove Crkve udružile u istinsko negdašnje jedinstvo; gorio sam od želje da to vidim”. Prof. Golub pokazao je kako je de Dominis na svim svojim vijugavim putovima od Rima, Senja, Splita, Mletaka, Londona do Rima ostao vjeran svojem mladenačkom “credu”. U njemu je rekao da “izgara” kao da je slutio da će na kraju puta doslovce izgorjeti spaljen na Campo dei fiori u Rimu 1624. Ključ za ostvarenje sna mladosti, naime ostvarenja jedinstva Crkava, bilo bi po njemu kolegijalno biskupsko ustrojstvo Crkve. Bez papina prvenstva. U rukopisnom, nasilno prekinutom djelu “Retractationes… in Rempublicam Ecclesiasticam”, gdje preispituje svoje djelo “De Republica ecclesiastica” de Dominis prihvaća papin primat, no, čini se, usmeno zastupa i biskupski kolegijalitet u jedinstvu s papom. II. vatikanski koncil će iznijeti upravo biskupsku kolegijalnost s papom na čelu kao osobitu stečevinu. Vrednije bi bilo imati cjelovite, dovršene, a ne krnje, nasilno prekinute de Dominisove “Retractationes… in Rempublicam ecclesiasticam”, preispitivanja, nego zatočiti de Dominisa u Anđeosku tvrđavu i spaliti ga poslije smrti na Campo dei fiori. Crkva bi više postigla objavljivanjem dovršenoga djela “Retractationes”, koje bi stalo uz bok djela “De Republica ecclesiastica” preispitivanja, nego osudom i spaljivanjem Marka Antuna de Dominisa. De Dominis je iskusio sudbinu proroka. Pomoćnik ravnatelja Kršćanske sadašnjosti don Anton Šuljić govorio je o prijemu de Dominisa u našem vremenu. Posebno je izdvojio doprinos dvojice teologa s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu Josipa Turčinovića i Ivana Goluba. Prof. dr. Darko Novaković, redoviti profesor i pročelnik Katedre klasičnih jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, govorio je o de Dominisu kao latinistu, poglavito o predstavljenom de Dominisovu djelu “De Republica Ecclesiastica” kod nakladnika Lamaro u Splitu.