Split, (IKA) – „Katolička teologija u europskom kontekstu. Osvrt na hrvatske prilike” naziv je predavanja doc. dr. Željka Tanjića (KBF Zagreb), kojim je započeo, u petak 26. listopada u velikoj dvorani KBF-a u Splitu, popodnevni dio programa drugoga dana XIII. međunarodnog teološkog simpozija „Teologija i Crkva u procesima europskih integracija”, kojemu je uz splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića nazočio i hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk. Svoje je predavanje dr. Tanjić podijelio u četiri dijela: post-teološko vrijeme, katolička teologija u „post – teološkom” europskom vremenu: od teoloških škola do teoloških tokova, europski kontekst i hrvatske prilike. Govoreći o teološkoj misli predavač je naglasio da je ona kako u društvu tako i u Crkvi marginalizirana, te da je u samoj Crkvi sada post-teološko vrijeme. „Mislim da trenutno uz deklarativno dobar odnos ne postoji stvarni dijalog između teologije i biskupa u Hrvatskoj niti pokušaji zajedničkoga traženja rješenja za izazove i probleme koji stoje pred našom Crkvom. Prije svega dijalog ne postoji kada su u pitanju institucionalni okviri ili provedba Bolognskog procesa”, istaknuo je dr. Tanjić upozorivši na brojna važna pitanja o kojima nitko ne govori. „Nikako nije riješeno ni pitanje o kojemu svi šute a to je budućnost mnogih teologa laika. Premda se zna da svatko studira na svoju odgovornost i da nitko ne može jamčiti radno mjesto, ipak se postavlja pitanje hoće li se u Crkvi otvoriti prostora za sustavno zapošljavanje diplomiranih teologa? Ako neće treba li u skladu s time korigirati upisne kvote i sasvim drugačije postaviti teološki studij? “, upitao je zaključivši: „U društvu su teološka pitanja isto tako marginalizirana i uistinu svedena na razinu medijskog pojednostavljenja. Nemoguće je ozbiljno govoriti o teološkim temama, a čini se da one nikoga niti ne zanimaju osim ako nisu na razini senzacionalističkog napisa”, rekao je dr. Tanjić. Na pitanje što se očekuje od katoličke teologije i koji doprinos ona može dati u procesima europskih integracija, dr. Tanjić je odgovorio: riječ je o institucionalnoj i osobnoj povezanosti hrvatskoga teološkog područja sa europskim teološkim područjem, umrežavanju fakulteta, zajedničkim međunarodnim projektima, razmjeni studenata i njihovih iskustava na međusobno obogaćivanje te o razmišljanju o pojedinim specifičnim specijalizacijama na našim fakultetima.
Kratko izlaganje o Europi i “kršćanskom svjetonazoru” kod Romana Guardinija iznio je prof. dr. Anđelko Domazet (KBF Split). Budući da je Guardini, počevši od Prvoga svjetskog rata pa sve do Drugoga vatikanskog sabora, dao značajan doprinos da se u katoličkoj teologiji probije nova teološka misao, predavač je izdvojio nekoliko aktualnih upita koji proizlaze iz Guardinijeve teološke misli, a mogli bi biti poticajni za Crkvu i teologiju u kontekstu europskih integracija. Guardini je prvi uočio „konac novoga vijeka” te za njega teologija u surječju „konca novoga doba” ili postmoderne treba biti teologija u kojoj će briga za čovjeka biti povezana s brigom za Boga. On pokazuje da teologija treba izdržati i nositi napetost između vjere i svijeta te da radikalno okretanje svijetu ne znači nužno gubitak identiteta vjere. Teološki opus Guardinija poziva da se pronađe put između fundamentalizma i sekularizma, odnosno na izgradnju i življenje relacijskog kršćanstva koje potvrđuje vlastiti identitet, ali u dosluhu i dijalogu s postojećom kulturom. U svojim je spisima upućivao teologiju da se bavi „dušom” čovjeka te time pridonio „antropološkom obratu” u teologiji. Na kraju se prof. Domazet upitao: Je li se današnja teologija u dovoljnoj mjeri posvetila mistagoškoj zadaći kojoj se Guardini potpuno predao, zadaći da se svakog pojedinca sa njegovom posebnom osobnošću vodi do susreta s Kristom?, te zaključio: „Nabrojeni upiti današnjoj su teologiji poziv na ustrajnu izgradnju kršćanskoga humanizma”.
Nakon stanke uslijedila su dva predavanja: doc. dr. Ružice Razum (KBF Zagreb) na temu „Uloga školskog vjeronauka u današnjim procesima eurointegracija” i doc. dr. Ivana Bodrožića (KBF Split) o hodočašću kao načinu zbližavanja kršćana u Europi. Procesi koji se događaju na europskoj razini ne mogu zaobići niti religijsku nastavu. Stoga se javlja pitanje: kako treba odgovoriti na izazove tih globalizacijskih i integracijskih procesa kojih zahvaćaju sve pore ljudskoga života? Što te promjene znače konkretno za školski vjeronauk u Hrvatskoj i na koje nas promjene pozivaju? Dr. Razum je izdvojila nekoliko prijedloga koji su se nametnuli kao logična posljedica njezina prethodnog promišljanja: trajno unaprjeđivati školski vjeronauk, promicanje europske dimenzije unutar religijske nastave, obvezatnost religijske nastave, religijskim znanjem do kvalitetnijeg suživota, formacija učitelja. U procesu promjena i unapređivanja kvalitetne vjeronaučne nastave ne treba, istaknula je, preuzimati iskustva drugih, ali ne treba niti zanemariti iskustva drugih zemalja kao i tendencije koje se uočavaju na široj europskoj razini. A u cilju promicanja europske dimenzije, smatra da bi se „možda moglo razmisliti o mogućnoj suradnji predstavnika različitih konfesija/religija u sastavljanju nastavnih programa i udžbenika, u onom dijelu u kojem se govori o drugima”. Nadalje, tvrdi da učitelji imaju bez sumnje jednu od ključnih uloga u promociji europske dimenzije obrazovanja, zaključivši: „Učitelje, pa onda i vjeroučitelje, treba osposobiti za takav osobni i profesionalni stil života u kojem će različitost doživljavati kao vrijednost, razvijati visoku razinu tolerancije prema drukčijem, počevši od različitosti koje se uočavaju već u samoj vjeronaučnoj skupini”. Govoreći o hodočašću kao načinu zbližavanja kršćana u Europi dr. Bodrožić je kazao da je prvotni cilj hodočašća oduvijek bio religiozni, odnosno religijski. „On je proizlazio iz osobne pobožnosti, religioznosti pojedinca da bi potom bio usmjeren religijskoj pobožnosti pojedinca. U kršćanstvu se dogodio pomak u odnosu na cilj. U početcima su vjernici išli na hodočašća iz osobnih religioznih pobuda dok s vremenom takva hodočašća postaju dio religijske stvarnosti tj. jedno od korisnih pastoralnih sredstava kojima je pokretač ne pojedinac nego kršćanska zajednica”, rekao je dodavši da je za kršćanina hodočasnički cilj zasigurno da posjećujući sveta mjesta neposredno stupi u odnos s Bogom. Nakon toga je uslijedila završna rasprava u kojoj su se razjasnila pitanja koja su se pojavila tijekom predavanja, a potom je dekan KBF-a u Splitu prof. dr. Luka Tomašević proglasio simpozij završenim.