Split, (IKA) – Drugoga dana XIII. međunarodnog teološkog simpozija koji na temu “Teologija i Crkva u procesima europskih integracija” organizira Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, u petak 26. listopada u velikoj dvorani Fakulteta, program je započeo predavanjem prof. dr. Sergia Lanza (PUL Rim). “Cijela Crkva treba zauzeti stav slušanja suvremenog čovjeka, kako bi ga razumjela i uspostavila novi oblik dijaloga, koji bi omogućio prenošenje originalnosti evanđeoske poruke u srce današnjega mentaliteta” te riječi Ivana Pavla II. prof. je Lanza istaknuo nekoliko puta u tijeku svoga izlaganja u kojemu je govorio o galaksijama zalazećeg moderniteta, o kontekstualnim odrazima (socijalne dinamike), o posljedicama u (samo)razumijevanju u eklezijalnom životu i hitnosti pastoralne obnove, o ispravnom stavu (nikakva nostalgija, niti pesimizam ili prilagodba i otuđenje, nego odvažan govor i učiniti vidljivim veliko “da” vjere) i odgovornosti akademskih institucija te inkulturaciji kao zakonu svake evangelizacije. “Razmišljanja koja želim predložiti slažu se s onim što je potvrđivao kardinal Joseph Ratzinger: Moja nakana je smatrati pravo i sposobnost kršćanske vjere da komunicira samu sebe drugim kulturama, da se prilagodi i proširi u njima. U biti, ovo podrazumijeva sve probleme koji se tiču temelja kršćanske egzistencije'”, kazao je prof. Lanza. Govoreći o pothvatu inkulturacije, istaknuo je: “Evangelizacija koja uranja u kulturu a u kojoj ostaje svoja, zahtjeva – prije pa i više od temeljne “parresie” (odvažnosti) riječi – mudrost križa. U tome je njezina autentično revolucionarna sposobnost, tj. izgradnja povijesti. Ne radi se o inicijativi koja se dodaje onima već u tijeku, niti o hodu koji se jednostavno dodaje svakodnevnim pastoralnim mukama. Riječ je o vlastitoj potrebi vjere; pozornosti koja se ukorjenjuje u njezinom izvornom poletu; koja smjera na bitno; koja se ne ograničava na reagiranje na sociokulturalne fenomene, već se nastoji smjestiti na efikasan način, kompetitivan i respektirajući, u procesima koji predsjedaju njihovom formiranju i afirmiranju u društvu”. Iz kršćanske vizije svijeta i života proizlaze vrijednosne perspektive i projekti za čovjeka i društvo: na području odgoja, uređivanja znanja, umjetničkih izričaja, izgradnje društva, strukturiranju ekonomije i rada… Kršćani, hranjeni riječju vjere, promicatelji su, istaknuo je prof. Lanza, “istinskog čovječanstva i izvornog napretka: ne kao tutori i cenzori koji gledaju izvana, već kao protagonisti koji se postavljaju na raskrižju sociokulturalnih fenomena koje oživljuju s kvalitetnim prijedlozima, koji su sposobni privući i zadobiti suglasnost upravo zbog njihove visoke kvalitete”.
Govoreći o euroskepticizmu u religijskim skupinama dr. Anđelko Milardović (CPI Zagreb) je istaknuo da su oni reakcija na sekularizirani koncept EU, sekularizirani fundamentalizam, humanizam, dekristijanizaciju Europe i obezvrjeđivanje svih kršćanskih vrednota i dekonstrukciju identiteta Europe kojega je kršćanstvo sastavnica. Nakon rasprave i kratke stanke izlaganje na temu “Kršćanske crkve u europskom projektu” održao je prof. dr. Thomas Bremer (KThF Münster). Za Europu su po njemu važne dvije točke: priznavanje mnoštva i različitosti, i prihvaćanje odgovornosti za povijest, što znači i za ratove te preuzimanje odgovornosti za mir. “Nema jedinstvene ideje o tome kako Europa treba izgledati i da je i ne može biti. Prema tome, ne postoji ‘ta’ duša Europe. Europa je obilježena time što ima mnoge duše u sebi. Neke su od njih jače, druge slabije, neke su starije, druge mlađe, ali samo kad su sve prisutne i kad dolaze do izražaja onda se radi o duši Europe. Za Europu, mnoštvo je središnje obilježje i zbog toga ga moramo čuvati. Prema tome je i ideja o isključivo kršćanskim korijenima Europe preuska, i takvu poziciju moramo osporavati. Duša se Europe može razumjeti samo u mnoštvu tradicija koje su obilježile naš kontinent. Naša je zadaća čuvati to mnoštvo i ne dopustiti da se ideja o Europi svodi na samo jedan segment,” zaključio je prof. Bremer.
Potom je o sadašnjem društvenom razvitku u Hrvatskoj i etičkim vrednotama govorio prof. dr. Josip Grbac (KBF Rijeka). Svoje je predavanje podijelio na pet podnaslova: sadašnji društveni razvitak Hrvatske, odnos vrednote i norme – pitanje prevencije, odnos između vrijednosti, religije i etike u hrvatskomu društvu, odgoj za vrednote, specifičnosti odgoja za vrednote u Hrvatskoj. Zaključujući izlaganje prof. Grbac je upozorio: “Crkva se ne može pomiriti s argumentom da Hrvatska mora ući u Europu prvenstveno zbog ekonomskih standarda, financijskih prednosti, političke nužnosti. Ona ustraje na tome da se Europa mora prepoznati kao ‘zajednica s dušom’, gdje siromašan ima ista prava kao bogati, veliki kao mali, nerođeni kao odrasli. Možda je to jedna utopija, ali nužno je da pred očima uvijek imamo ideale koji su sada možda nedostiživi, ali je samo u mukotrpnom stremljenju prema tim idealima moguće stvoriti bolje perspektive budućnosti. S obzirom da veliki broj ljudi u Hrvatskoj mnoge vrijednosti još uvijek smatra apsolutnima te da određeni religijski i etički relativizam u Hrvatskoj još uvijek ostaje unutar podnošljivih granica, Hrvatska može Europi dati važan doprinos, pogotovo u vidu prisjećanja na neke korijene zapadne civilizacije koji se ta Europa u svom ustavu odrekla. Čekanje Hrvatske pred vratima Europske unije svakako je gubitak ne samo za Hrvatsku nego i za Europu.” Zatim je uslijedila rasprava u kojoj je, kao i u cjelovitom programu, sudjelovao i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.