Rim, (IKA/KTA) – Vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić predvodio je 25. listopada misu u crkvi Ara Coeli u Rimu u kojoj su pokopani posmrtni ostaci posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosače. Koncelebrirala su petorica svećenika studenata u Rimu: vicerektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima mr. don Željko Majić, vrhbosanski svećenici Željko Marić, Dubravko Turalija i Josip Jelić te zadarski svećenik don Dario Tičić. Na misi je sudjelovalo i petnaestak redovnica i nekolicina vjernika Hrvata u Rimu. Kardinal Puljić pozvao je sve na molitvu za domovinu. “Uistinu je znakovito da će upravo danas, na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosača koja je željela da Sveti Otac vodi brigu o bosanskom kraljevstvu, biti ratificiran Temeljni ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine”, kazao je kardinal Puljić. Vrhbosanski se nadbiskup nakon mise zajedno sa svim svećenicima, redovnicima i ostalim vjernicima kod nadgrobne ploče pomolio za kraljicu Katarinu. U svim crkvama Vrhbosanske nadbiskupije, prema odredbi kardinala Puljića, slavi se 25. listopada Misa za domovinu.
O kraljici Katarini Kotromanić-Kosača dr. don Tomo Vukšić, profesor na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu, između ostalog piše: “Kraljica Katarina je sa svojim pokojnim mužem Stjepanom Tomašom imala dvoje djece: sina Sigismunda koji je, u trenutku pada Bosne pod Turke, mogao imati između 12 i 14 godina i kćer Katarinu, djevojčicu od 10 godina. Kraljica Katarina je iz Kozograda kod Fojnice, gdje je živjela, pobjegla u Konjic. Odatle je pješke stigla do Stona gdje ju je preuzela jedna dubrovačka lađa kojom je doplovila u Grad. U tim previranjima Turci su zarobili i odveli u ropstvo i njezina sina Sigismunda i kćer Katarinu koji u času zarobljavanja najvjerojatnije nisu bili s majkom. U listopadu 1463. kraljica Katarina sigurno je još bila u Dubrovniku ali, nezadovoljna svojim položajem otplovila je do Ancone te se uputila u Rim gdje je ostala do kraja života. U svojoj oporuci, napisanoj 20. listopada 1478., to jest pet dana prije smrti, Katarina imenuje papu Siksta IV. i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva. Moli ih da bosansko kraljevstvo u potpunosti predaju njezinu sinu Sigismundu, ako se vrati na kršćanstvo. Ako pak Sigismund ne bi ponovno postao kršćanin, kraljica moli pape da bosansko kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini, bude li se ona vratila u kršćanstvo. Ako bi pak oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri na koju su u ropstvu bili prevedeni, kraljica Katarina odlučuje da Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva te da, u tom svojstvu, o tom kraljevstvu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti. Katarina je sa sobom u Rim bila donijela mač svoga muža kojega je oporukom ostavila sinu Sigismundu, ako bi se on vratio kršćanskoj vjeri. A ako bi ostao u islamu, taj mač ona određuje da se preda Balši koji je bio sin njezina brata Vladislava koji se jedini od svih velikaša bio digao protiv Turaka. Katarina je pokopana ispred oltara u franjevačkoj crkvi Ara Coeli u Rimu. Tu je njezin grob s nadgrobnom pločom ostao sve do 1590. godine kad je oltarište preuređivano. Na nadgrobnoj ploči bio je Katarinin lik a ispod lika izvorni natpis na bosančici. Taj natpis je ili stradao tijekom spomenutih radova ili je bio sklonjen te poslije nestao. Uglavnom, tada je napravljen prijevod na latinski a nadgrobna ploča s Katarininim likom prenesena je na obližnji stup gdje se i danas nalazi. Prema Palatinovu prijepisu izvornoga natpisa na bosančici, koji je bio postavljen na grobu kraljice Katarine, taj epitaf u mojoj transkripciji na sadašnju hrvatsku latinicu glasio je: ‘Katarini kralici bosanskoi Stipana, Hercega svetoga Sabe, sporoda Jeline i kuće cara Stipana Roeni, Tomaša Krala bosanskoga ženi kol, živi godini 54 i priminu u Rimu nalita gna 1478 lito na 25 dni oktobra spominak ne pizmom postavlen’ (Katarini Kraljici bosanskoj, Stjepana hercega ‘Svetoga Sabe’, poroda Jelene i kuće cara Stjepana kćeri, Tomaša Kralja bosanskoga ženi. Koliko živi godina 54. I preminu u Rimu ljeta Gospodnjega, 1478. dana 25. listopada. Spomenik na nju pismom postavljen). Unatoč želji majke kraljice, kćer Katarina ostala je u islamu no o njoj nema sigurnih podataka. Ne zna se pouzdano ni gdje je živjela. Prema nekim pretpostavkama pokopana je u Skoplju gdje je, navodno, još polovicom 20. stoljeća postojalo njezino turbe, to jest muslimanski nadgrobni spomenik, u groblju pored puta na brežuljku koji se zvao Urjan babi. Naime, prema predaji tu je pokopana ‘Kralj K’zi’ koja bi bila nesretna Katarina. Sin Sigismund preveden je na islam i dobio ime Ishak a po njegovu ocu, koji je bio kralj, zvan je ‘Kral Ogli’ (Kraljević). Još 1487. živio je kao beg sandžaka Karasi u Maloj Aziji no ne zna se pouzdano kada je umro. Tako je bosansko kraljevstvo bilo pretvoreno u ‘tamni vilajet'”, piše dr. don Tomo Vukšić o kraljici Katarini.