Bad Honnef, (IKA) – Godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe o temi “Novi (karizmatski) pokreti i gibanja u Crkvi danas” nastavio je s radom u srijedu 10. listopada u Katoličkom socijalnom institutu Nadbiskupije Köln u Bad Honnefu kod Bonna, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta. Sve je na početku pozdravio predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH za hrvatsku inozemnu pastvu dubrovački biskup Želimir Puljić. Istaknuo je kako su takvi skupovi, isprepleteni od znanstvenih i kulturno-zabavnih elemenata pokušaj pronicanja i tumačenja nikad dovoljno shvatljive povijesne niti tog pletiva vjere i kulture, katoličanstva i hrvatstva koji već 13 stoljeća stvaraju taj zanimljivi “naš amalgam” prepoznatljiv i u Frankfurtu, u Berlinu, u Parizu, Zürichu i u Londonu. “Nešto po čemu nas drugi uočavaju i po čemu se i mi njima predstavljamo. Bez kompleksa i straha. Ili, ne daj Bože, osjećaja manje vrijednosti. Dok vas ovdje sve pozdravljam u ime biskupa dviju BK koje su me ponovno potvrdile na ovoj službi, zahvaljujem vam za sve dobro što činite uime Crkve na radnom mjestu, poslanju i zvanju u kojem služite. Neka vam i ovaj godišnji skup pomogne rasti u crkvenom i narodnom zajedništvu. Neka vas povjerljivi zadaci ispune zahvalnošću što sudjelujete u izgradnji kuće Gospodnje, njegova kraljevstva ‘istine i života, milosti i svetosti, pravde, ljubavi i mira’. Neka vam, stoga, ne dojadi činiti dobro i tkati samo fino pletivo tog Božjeg djela”, istaknuo je biskup Puljić.
Nastavak predavanja koje je započeo u utorak 9. listopada popodne o postkoncilskom buđenju laika u domovinskoj Crkvi održao je dr. Adolf Polegubić iz Frankfurta. “Unatoč djelomičnoj izolaciji domovinske Crkve u komunističkom sustavu u odnosu na opću Crkvu, novi zamah i duh Drugoga vatikanskog sabora sve se više pozitivno odražavao. Od posebnog značenja je svakako bilo određenje jasnije pozicije laika unutar crkvene zajednice, a Drugi vatikanski sabor se kao ni jedan dosad temeljito pozabavio pitanjem laikata. U ovom kontekstu važno je podsjetiti na one dokumente Drugoga vatikanskog sabora koji posebno govore o ulozi i poslanju laika u Crkvi i društvu. U Dogmatskoj konstituciji o Crkvi “Lumen gentium” cijela je četvrta glava posvećena laicima. Cijeli Dekret o apostolatu laika “Apostolicam actuositatem” posvećen je laicima i njihovu važnom djelovanju. I Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu “Gaudium et spes” govori o pastoralnim principima koji su usmjereni na odnose i probleme u društvenim okolnostima u kojima laici žive”, kazao je.
“Laici su pozvani da kao zrele osobe odgovore na pojedine pothvate i u Crkvi i u društvu. Prema saborskim dokumentima pozvani su živjeti svoju vjeru u “vremenitom redu”. “Vremeniti red” je svijet, društvo u kojem se očekuje njihovo vršenje apostolata. To su njihova obitelj, radna mjesta, društveni, kulturni i gospodarski život. Tu nisu više samo kao pomoćnici kleru, već oni koji svoj apostolat vrše u takvu ozračju, djelujući po vlastitu poslanju. Od njih se traži da na taj način doprinose koncilskoj obnovi. Nažalost, u vrijeme komunističke vlasti u Hrvatskoj tada to nije bilo moguće ostvariti. U Crkvi u Hrvatskoj u to vrijeme javljaju se i duhovni pokreti s ciljem produbljivanja i učvršćivanja vjere. Bilo je među njima i onih koji su preuzeti iz nekih drugih zemalja, kao što su primjerice: fokolarini, Kursiljo, meditacije, neokatekumeni, bračni vikendi, karizmatici, Svećenički marijanski put, pokret mladih iz Taizea. I molitvene skupine i seminari za osobno religiozno iskustvo spadaju u duhovne pokrete koji su nastali na hrvatskom tlu. Cjelokupan crkveni život toga razdoblja odvija se preko velikih vjerničkih okupljanja, ali i ustrajna djelovanja unutar župa. Posebno dolazi do izražaja rad s obiteljima. U skladu s tim organiziraju se i tečajevi za brak, otvara se bračno savjetovalište, organiziraju se obiteljske ljetne škole, obiteljski instituti, obiteljski centri, pokreću se župne tribine, veća se pozornost posvećuje radu sa srednjoškolcima, studentima i radničkom mladeži. Ostvarenju tih aktivnosti dao je doprinos značajan broj laika”, istaknuo je dr. Polegubić. U zaključku je istaknuo kako je hrvatski katolički laikat pokazivao pluralizam i aktivnost poglavito na početku demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj, ali zasigurno ne u onolikoj mjeri koliko bi to trebalo s obzirom na očekivanja sadašnjeg trenutka. “Potrebna je promjena shvaćanja i razmišljanja u novim prilikama. I u samoj Crkvi moraju sazreti prilike kako bi se punim uvažavanjem i prihvaćanjem razmišljalo o laikatu i njegovoj nezamjenjivoj ulozi u Crkvi i društvu. U laičkim krugovima u Hrvatskoj nedovoljan je broj intelektualaca. O povećanju njihova broja zasigurno će ovisiti i plodonosniji pristup u traženju kvalitetnijih rješenja. Unatoč sadašnjim poteškoćama, valja se nadati da će vrijeme koje dolazi donijeti pozitivnije pomake u rješavanju laičkog pitanja kako u Crkvi, tako i u hrvatskom društvu. Šanse i mogućnosti djelovanja vjernika laika postoje, no tek valja nastojati oko punije realizacije vrlo važna apostolata laika”, rekao je. Na tragu toga završio je riječima teologa dr. Stjepana Balobana koji ističe kako je potrebno otvoriti raspravu o svim bitnim pitanjima vezanim uz život laika u našoj Crkvi i u našem društvu.
Dr. fra Ante Vučković iz Splita nastavio je također toga dana svoje predavanje o poratnom karizmatskom pokretu, njegovim pretpostavkama i obilježjima koje je započeo u utorak u popodnevnim satima. “Karizmatski pokret je u Hrvatsku došao sa zakašnjenjem i velikim je dijelom vezan uz političke i društvene promjene. Među njima je zasigurno rat na prostoru bivše Jugoslavije igrao veoma važnu ulogu. U važne pretpostavke razumijevanja ovog pokreta spadaju promjene vezane uz krizu obitelji, život u gradskoj sredini i način pastoralnoga rada. Egzistencijalni problemi ljudi koji su privučeni karizmatskim pokretom, kao što su pitanja patnje, ovisnosti, bolesti, međuljudskih odnosa, najčešće su u administracijskom pastoralu ostajala bez odgovora. To je stvorilo pogodno ozračje za nagli uvoz ezoterijske, new ageovske i alternativne literature i praksa. Valja još voditi računa da je pad komunizma sa sobom donio i val obraćenja, kako istinskih vjerskih obraćenja tako i onih socioloških”, istaknuo je dr. Vučković. Karizmatski pokret može se opisati preko sljedećih obilježja: osobni vjerski doživljaj (sakramenata, zajednice, nadnaravnog), otkriće važnosti i snage Božje riječi, otkriće molitve, kako osobne tako i zajedničke, iskustvo karizmi, kao što su molitva u jezicima, proroštva, spoznaja, ozdravljenja, potom fenomen počinka u Duhu, molitva za nutarnje iscjeljenje, molitva za iscjeljenje obiteljskoga stabla. “Ova obilježja stvaraju poteškoće u razumijevanju stvarnih ljudskih potreba kao i nesporazume između onih koji su na neki način uključeni u pokret i onih izvan njega, bilo unutar službenih predstavnika Crkve, bilo medija, bilo vjernika izvan ovih pokreta. Poteškoće dolaze i iz nedovoljnoga poznavanja fenomena što na jednoj strani vodi u nekritično pripisivanje Duhu Svetome svega što se čini neobičnim, a na drugoj do nekritičkoga odbacivanja realnih ljudskih problema koji se kriju iza ovih fenomena zajedno s neshvaćenim i neobičnim fenomenima”, kazao je. Osvrnuo se i na poteškoće, kazavši kako su neke od njih: potraga za seminarima, navezivanje na pojedinca i njihove darove, bujanje početnih pogrešaka u vjeri, nerealno očekivanje brzih rješenja, tendencija odvajanja od postojećih crkvenih struktura. “Iza svake od ovih poteškoća kriju se realni ljudski problemi i realno postojeći problemi crkvenih struktura”, rekao je.
Kazao je nekoliko riječi i o prednostima. “Karizmatski se pokret sa svojim obilježjima i poteškoćama nudi kao vrlo dobra prigoda otkrića realnoga stanja. Po svoj prilici u tom, osim probuđivanja vjerskoga života, leži najveća prednost ovoga pokreta. Unatoč nesporazumima vezanim uz obilježja i usprkos njegovim tipičnim poteškoćama, ovaj pokret pomaže opažanju realnih ljudskih patnji i potreba, uočavanju stvarnoga stanja crkvenih pastoralnih struktura te prepoznavanju postmoderne alternativne religioznosti. To može koristiti ne samo onima koji u karizmatskom pokretu nalaze odgovore na svoja pitanja, nego i onima koji su zainteresirani za razumijevanje ljudske duše, zauzeti u pastoralnom radu ili zainteresirani za razumijevanje društva i svijeta”, istaknuo je. Misno slavlje toga dana predvodio je biskup Puljić uz koncelebraciju delegata za hrvatsku pastvu u skandinavskim zemljama mons. Stjepana Biletića i delegata za hrvatsku pastvu u Sloveniji fra Marka Prpe. Poslijepodne je priređeno studijsko putovanje u Aahen, a u večernjim satima predstavljena je knjiga prof. dr. Zdravka Tomca iz Zagreba “Moj obračun s KGB-om”. O knjizi su govorili biskup Puljić i sam autor, koji se osvrnuo i na trenutačnu predizbornu situaciju u Hrvatskoj.
Prije predstavljanja drugi tajnik u Veleposlanstvu RH u Berlinu zadužen za koordinaciju izbora na području Njemačke Daniel Glunčić upoznao je sudionike s potrebom prethodne registracije birača u hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima u SR Njemačkoj. Sve je pozdravio i nedavno imenovani urednik europskog izdanja “Slobodne Dalmacije” iz Splita Ivan Ugrin. Upućeno je i prigodno pismo hrvatskim uznicima u Haagu s potpisima sudionika skupa koje će im uz novčani dar uručiti dušobrižnik fra Ivica Jurišić.
Posljednjega dana skupa, 11. listopada, predavanje o karizmatskim pojavama pod vidom kritičke analize održao je dr. o. Mihaly Szentmartoni iz Rima. Posebno je bilo riječi o glosolaliji, padanju u Duhu i liječenju. “S pozitivne strane karizmatska se duhovnost opisuje kao snažna hvala Bogu, ispovijedanje Isusa kao Gospodina, moliti s pouzdanjem za bolesne, naviještati evanđelje sa smjelošću, čitati svaki dan Sveto pismo, ispovijedati grijehe, prihvatiti oproštenje od Boga, dijeliti s drugima vlastito duhovno iskustvo. U temeljima karizmatskog iskustva stoji, dakle, iskustvo Boga. Krštenje u Duhu Svetom ne znači novo krštenje, nego posvješćivanje vlastitog krštenja”. Govoreći o glosolaliji, kazao je kako je riječ o neverbalnoj molitvi hvale. “Velika čuvstva se ne izražavaju riječima, nego gestama ili neverbalno (gukanje, pjevuckanje kad smo sretni, skakutanjem, plačem kad smo žalosni, itd.). Zanimljiva je pojava da mnoge osobe prestaju s glosolalijom ako se posvade s vođom, što bi dalo naslutiti da se radi o nesvjesnoj navezanosti na lidera”. Govoreći o padanju u Duhu, predavač je kazao da se radi o vanjskom izražaju jednog snažnog duhovnog iskustva, koje bi se moglo ovako izreći: imam toliko povjerenje u Boga da padam u njegove ruke. U tom smislu spada u naravne psihofizičke reakcije kao što su suze od žalosti, smijeh od radosti, prostiranje kod klanjanja, itd. I tu vrijedi kriterij da ne treba prizivati nadnaravne uzroke, ako postoji prihvatljivo naravno tumačenje”, kazao je dr. Szentmartoni.
“Danas smo svjedoci traganja za laganim rješenjima, pa i u duhovnom životu. Grčevito nastojanje da se imaju duhovna iskustva možemo nazivati spiritizmom: sve vidjeti kao djelo Božje. Ova težnja može skrivati neke opasnosti i to opasnost da se gubi osobni identitet, opasnost krive slike o Bogu, opasnost infantilizma te opasnost udobne duhovnosti”.
Na kraju je istaknuo kako karizmatski pokret nije od đavla, nego je izražaj traganja za novim duhovnim iskustvima. Osnovni kriterij za razlučivanje je evanđeoska istina da se stablo može prepoznati po plodovima. Treba razlikovati prividne plodove od dugotrajnih. U trajne plodove ubrojio je: u osobi raste želja za nasljedovanjem Isusa Krista; želja da se slijedi njegov put u službi Crkve i društva; istovremena prisutnost drugih darova Duha Svetoga poput mudrosti, jakosti duha, razboritosti, ustrajnosti, čednosti, straha Božjega i ljubavi. K tome je dodao i to kako velike reforme Crkve nisu započele od grupa, nego o velikih pojedinaca: Franjo, Dominik, Terezija Avilska, Ignacije, itd.
Priređen je i okrugli stol u tijeku kojega su sudionici iznosili svoje viđenje o temi skupa te iskustva s karizmatskim pokretima i gibanjima u Crkvi danas. Na kraju skupa biskup Puljić poželio je sudionicima da imaju oštro oko za stvarnost u kojoj žive, ali i osjetljivu dušu za duhovne stvarnosti. Skup je zatvorio delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić, izrazivši zahvalnost sudionicima na velikom odazivu. Misno slavlje toga dana predvodio je biskup Puljić uz koncelebraciju dr. Szentmartonija i delegata za hrvatsku pastvu u Francuskoj i drugim susjednim zemljama vlč. Stjepana Čukmana.