Požega, (IKA) – Vjernici požeške župe sv. Terezije Avilske slavili su u ponedjeljak 15. listopada 244. puta blagdan svoje nebeske zaštitnice Terezije Avilske otkako je ona postala zaštitnicom ove požeške crkve, a deseti puta od njezina uzdignuća na dostojanstvo katedrale.
Svečano euharistijsko slavlje počelo je procesijom koja je krenula od crkve Sv. Lovre prema katedrali, a koje je predvodio đakovački i srijemski biskup Marin Srakić u koncelebraciji s domaćinom, požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem, pomoćnim biskupom đakovačkim i srijemskim Đurom Hranićem te brojnim svećenicima i redovnicima biskupije. Na početku slavlja sve je pozdravio biskup Škvorčević koji je istaknuo da u srcima vjernika još uvijek živi ona duhovna punina koju je u njih unijelo slavlje Drugoga biskupijskog euharistijskog kongresa prije petnaest dana. “Želimo danas iskazati svoju zahvalnost Bogu za sve milosti koje nam je udijelio po tom događaju. O desetoj obljetnici naše Biskupije nastojali smo obnoviti ovu crkvu, izgraditi novi kameni žrtvenik, nabaviti nove orgulje, srediti kriptu i tako je dostojno urediti za katedralna liturgijska slavlja. Na svetkovinu njezine zaštitnice zahvaljujemo Bogu i za to sretno izvedeno – premda još nedovršeno – djelo. Dok se divimo izvornoj ljepoti i uređenju ove crkve, pred oči nam dolaze brojni Požežani koji su u njoj tijekom gotovo dva i pol stoljeća uzdizali svoju dušu Bogu i po zagovoru sv. Terezije Avilske bili osposobljeni za snažne promicatelje ljudskog dostojanstva i graditelje društva na temelju evanđeoskih vrijednosti. Među tim Požežanima posebno se danas spominjemo Antuna Mandića. Rođen u Požegi, proživio je ovdje svoje djetinjstvo i započeo školovanje, bio je svjedokom izgradnje ove crkve i zacijelo je 1763. godine – kada je zaređen za svećenika – bio nazočan i na njezinoj posveti. Kao rektor ovdašnjeg sjemeništa slavio je ovdje misu, pronalazio svjetlo i nadahnuće za svoje kasnije djelovanje, koje se pokazalo osobito plodnim kada je bio imenovan đakovačkim i srijemskim biskupom i kada je prije dvjesto godina utemeljio u Đakovu Bogoslovno sjemenište i studij teologije”, istaknuo je biskup Škvorčević.

Biskup je dodao da se upravo o desetoj obljetnici biskupije želi se podsjetiti koliko dugujemo biskupu Mandiću i drugim Požežanima za snažnu crkvenu povezanost između Đakova i Požege i kako su oni na svoj način pripravili današnju suradnju dviju mjesnih Crkava, osobito na tako važnom području kao što je odgoj i obrazovanje budućih svećenika. Upravo zato u požešku prvostolnicu 15. listopada su zajedno sa svojim biskupom hodočastili poglavari i pitomaca Bogoslovnog sjemeništa, profesora i studenata Bogoslovnog fakulteta u Đakovu zahvaljujući Bogu za velikog pastira đakovačke i srijemske Crkve Antuna Mandića. Predvoditelj slavlja, biskup Srakić, podsjetio je na bogat duhovni život sv. Terezije Avilske, prve crkvene naučiteljice koja je snažan vjernički uzor za svako vrijeme. Bila je to osoba izuzetno razborita i mudra koja je zajedno s velikanima 16. stoljeća utirala novi put Crkve. Na kraju svoga života kada je umirala, kazala je: “Umire kćerka Crkve”.

Biskup Srakić je zatim podsjetio kako je Đakovačka i Srijemska biskupija protekle godine proslavila 200 obljetnicu svoga sjemeništa koju je ustanovio biskup Antun Mandić, a koga je ovom prigodom detaljnije predstavio u njegovu rodnom gradu. Već u 23. godini života bio je zaređen za svećenika te imenovan rektorom sjemeništa u Požegi. Kao što se za sv. Tereziju kaže da je bila žena knjige, tako bismo, uspoređuje biskup, isto mogli reći i za biskupa Mandića. Nakon što je neko vrijeme bio župnik vrlo brzo postaje kanonik te generalni vikar Zagrebačke biskupije da bi 1806. godine bio imenovan đakovačkim i srijemskim biskupom. Među brojnim službama koje je obavljao posebno je bila značajna služba savjetnika i nadzornika hrvatskih škola braneći ih od germanizacije koju je provodio car Josip II. Iste godine kada je bio zaređen za biskupa u Đakovu je osnovao sjemenište koje mu je posebno bila na srcu. U životu je bio iskren, dosljedan, vjeran zadanoj riječi i blizak malom čovjeku kojega je rado posjećivao. Umro je 1815. godine.

“Drago mi je da se Đakovačka i Srijemska biskupija može na neki način odužiti biskupu Mandiću. Naime, u zadnje vrijeme naša Bogoslovija otvorila je vrata i bogoslovima Požeške biskupije. Za biskupa Mandića mogu se primijeniti riječi iz današnje poslanice u kojoj se govori sinovima Božjim i sinovima Crkve. Biskup Mandić je bio sin Crkve koji je shvatio potrebe svoga vremena ne štedeći talente koje mu je Bog dao svjestan da ga je Bog pozvao u svećeništvo kako bi darove koje dobio vratio Crkvi. Dragi Požežani hvala vam za Antuna Mandića”, kazao je na kraju propovjedi biskup Srakić. Na kraju misnog slavlja kojem su nazočili predstavnici građanskih vlasti na čelu s požeško-slavonskim županom Zdravkom Ronkom i gradonačelnikom Požege Marijanom Cesarikom, profesori i učenici Katoličke klasične gimnazije u Požegi te drugih škola, građanska straža, predstavnici Hrvatske vojske i drugih ustanova biskup Škvorčević je zahvalio biskupu Srakiću i svima koji su došli iz Đakova na sudjelovanju u slavlju kao i svima ostalima.