Đakovo, (IKA) – Đakovački i srijemski biskup Marin Srakić osnovao je 28. siječnja 2003. unutar Biskupijskog pastoralnog centra Biskupijsko povjerenstvo za pastoral osoba s posebnim potrebama i njihovih obitelji, čiji je povjerenik vlč. Alojz Kovaček. Povjerenstvo organizira biskupijske i regionalne susrete, seminare za animatore i suradnike u radu s osobama s invaliditetom i članova njihovih obitelji te nastoji povezati rad udruga osoba s posebnim potrebama koje djeluju na području Đakovačke i Srijemske biskupije. Cilj povjerenstva je osobe s invaliditetom integrirati u društvo, gdje, prema riječima vlč. Kovačeka, postoje brojne poteškoće. Da bismo se što bolje približili cilju potrebno je približiti se tim osobama, ući u njihov svijet. Kad kažemo osoba s invaliditetom, prva nam je asocijacija da je to jadna, odbačena, nesposobna osoba, osoba koja ne vidi, ne može hodati, ne čuje dobro, ne može razumjeti. Međutim, te osobe i te kako imaju jedno duhovno bogatstvo, svoje ljudsko dostojanstvo kojim mogu nas “zdrave osobe” i te kako obogatiti. Osobe s invaliditetom posjeduju vrline koje su često u današnjem društvu pomalo zaboravljene. To su iskrenost, nenametljivost, dobrohotnost, spremnost na pomoć drugim osobama, suosjećajnost. To su trajne vrijednosti, rekao je vlč. Kovaček.
U nastavku formacije animatora i suradnika, Biskupijsko povjerenstvo je 13. listopada u Đakovu organiziralo seminar za animatore i suradnike u radu s osobama s invaliditetom i njihovih obitelji. Nakon molitve s pokretima, osamdesetak je sudionika pozdravio vlč. Kovaček. “Pastoralna ljubav u radu s osobama s invaliditetom” bila je tema predavanja o. Marijana Šefa, isusovca iz Ljubljane, dugogodišnjeg duhovnika zajednice Vjera i svjetlo. U prvom dijelu predavanja govorio je o tome kako dođe do invaliditeta, a u drugom je, na temelju osobnih iskustava, osvijetlio kako kršćanin pristupa problemu invaliditeta bilo izravno kod neke osobe bilo neizravno u obitelji. Tim je povodom predložio i prigodnu literaturu, posebice autora Jeana Vaniera. Govoreći o tome što znači pastoralna ljubav prema osobama s invaliditetom, Šef je rekao kako se obično govorio o pastoralnoj brizi. “Za brigu čovjek može biti plaćen, a za ljubav ne. Svi pokušaji da pomognemo invalidima morali bi se kod nas kršćana temeljiti na ljubavi, na ljubavi o kojoj je Isus govorio o Samaritancu. Mi, kršćani, puno više trebamo govoriti o pastoralnoj ljubavi u radu s osobama s invaliditetom”, poručio je Šef i dodao: “Ako kršćanin ne vidi ili neće vidjeti osobu s potrebama nema kršćanstva. To su onda samo vanjski oblici kršćanstva. Kršćanstvo od čovjeka traži puno. Isus je raspet na križu da nam pomogne jer smo mi svi invalidi zbog grijeha”, rekao je Šef. Ulogu, poziv, odgovornost za drugoga u smislu pastoralne ljubavi imaju pastir, pastirica, otac, majka, braća, sestre, rođaci, susjedi, župna zajednica, molitvene skupine, Caritas, općina, država, socijalne i karitativne organizacije te specijalizirani domovi za osobe s invaliditetom. U tijeku seminara održane su radionice na teme: “(Pr)oživljavanje evanđelja na način Vjere i svjetla” te “Iskustvo pozitivnog ozračja u obitelji osobe s invaliditetom”.