Zadar, (IKA) – “Može li kršćanstvo biti umorno? Može li vjera biti umorna? Kršćanstvo ne može biti umorno, ali može kršćanin, Crkva u meni, tebi, u svakome od nas”, poručio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa brojnim Franjinim štovateljima predvodeći u četvrtak 4. listopada na blagdan sv. Frane Asiškog u samostanskoj crkvi Sv. Frane u Zadru središnje blagdansko koncelebrirano slavlje. Nadbiskup Prenđa je istaknuo pitanje “umornog kršćanstva” teologa Tomislava J. Šagi Bunića, budući da je sveti Franjo, rekao je nadbiskup, “popravio Crkvu” koja je na prijelazu 12./13. st. postala umorna, ohladila u vremenu rađanja renesanse i humanizma. “Vjera, ljubav, žar, djelotvornost, život po Evanđelju – to se umori. A sv. Franjo je dizao umorne iz svih društvenih slojeva. Božja pedagogija ga je vodila po teškoćama i bolesti, te je shvatio da je njegov poziv za Crkvu put blaženstava, siromaštva, čistoće i poslušnosti. Sv. Franjo je vjerovao da je Duh Sveti moćan obnoviti Crkvu po onome tko prihvaća put blaženstava”, poručio je nadbiskup Prenđa. Sv. Frane je ideal čovjeka ostvarenog Kristovog evanđelja, što je trajni izazov Crkvi i svakom pojedincu. Ostvario je ljubav prema Bogu i čovjeku, a suobličen Kristu i po zadobivenim stigmama, taj je svečev život neiscrpiv a svjedočanstvo duboko. To je trajni govor u Crkvi jer izvire iz križa, rekao je mons. Prenđa. Ukazao je i na jadikovke svećenika i ostalih u Crkvi, ljudi u obitelji, radnoj sredini, gdje zna biti toliko struja, podjela, muka i loših primjera. “Kad se čini da se župa ne može spasiti, a obitelj i pojedinca dignuti, Bog pokazuje koliko je moćan u svakom ljudskom stanju, prihvaćanjem patnje, iznova stvarati novo. Što nosim u sebi? Umor ili svježinu? Nadu ili posustajanje? Zašto nosim jedno, a zašto drugo? Probudimo to u sebi”, poručio je nadbiskup Prenđa vjernicima, ohrabrivši ih da ne budu pesimisti. “Bog ne treba silne vojske, nego snažnog pojedinca oblikovanog po križu i Evanđelju. Ne mora biti ni najbolji. Ali treba se boriti i biti na tragu Isusove muke i uskrsnuća”, poručio je nadbiskup, pozivajući na potrebu zajedništva, da budemo obnovitelji u svojim sredinama. Treba odvažnosti i hrabrosti za svjedočanstvo življene vjere, jer iz gorušičinog zrna Bog stvara obilje. “Stavimo mu se na raspolaganje i bit ćemo sposobni graditi Kristovu Crkvu. Bog podiže po onima koji su slika Evanđelja, Raspetoga i slika sv. Frane”, zaključio je zadarski nadbiskup.

Franjevačka provincija sv. Jeronima jedina je redovnička zajednica sa sjedištem u Zadru, rekao je provincijal Josip Sopta, a svoju prisutnost i franjevačku duhovnost svjedoči smještena na kraju zapadnog dijela poluotoka u zidinama grada već 800 godina. Provincijal Sopta najavio je i skori početak obnove samostanske crkve franjevaca Male braće koja je najstarija dalmatinska crkva izgrađena u gotičkom stilu. Bila je posvećena još u 13. st., a u sakristiji crkve Sv. Frane 1358. god. potpisan je “Zadarski mir”, kojeg je s Mlecima sklopio ugarsko hrvatski kralj Ludovik I. Anžuvinac. Tim je mirom Ludovik I. vratio pod svoju vlast cijelu Dalmaciju. Mletačka republika odrekla se posjeda cijelog dalmatinskog kopna i otoka od Kvarnera do Drača, a mletački dužd odrekao se titule “hrvatskog i dalmatinskog hercega”.