Draga braćo i sestre, dobar dan!
U biblijskim čitanjima današnje liturgije dva puta odzvanja riječ “svjedoci”. Prvi puta iz Petrovih usta; nakon ozdravljenja hromoga čovjeka kod vrata jeruzalemskog hrama, on povika: “Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci” (Dj 3, 15). Drugi puta iz usta Isusa uskrslog: on, na dan uskrsnuća navečer, otvara učenicima pamet da razumiju otajstvu njegove smrti i uskrsnuća te im kaže: “vi ste tomu svjedoci” (Lk 24, 48). Apostoli, koji su svojim očima vidjeli Krista uskrslog, nisu mogli šutjeti o tom svom čudesnom iskustvu. On im se ukazao zato da istina o uskrsnuću dođe do svih ljudi po njihovu svjedočenju. A Crkva ima zadaću nastaviti u vremenu to poslanje; svaki krštenik je pozvan svjedočiti, riječima i životom, da je Isus uskrsnuo, da je Isus živ i prisutan među nama. Svi smo pozvani davati svjedočanstvo da je Isus živ.

Možemo se zapitati: ali tko je svjedok? Svjedok je onaj koji je vidio, koji se sjeća i pripovijeda. Vidjeti, sjećati se i pripovijedati tri su glagola koja opisuju njegov identitet i poslanje. Svjedok je onaj koji je stvarno vidio neku stvarnost, ali nije prema njoj ostao ravnodušan, već je vidio i ona ga je snažno zaokupila. Zbog toga se svjedok sjeća ne samo zato što zna precizno rekonstruirati događaje, već i zato što mu oni nešto govore i shvatio je njihovo duboko značenje. Tada svjedok pripovijeda i to ne čini na hladan i nezainteresiran način, već kao netko koji je o tome podrobno razmišljao i od toga dana njegov se život promijenio. Svjedok je netko tko je promijenio život.
Sadržaj kršćanskoga svjedočanstva nije puka teorija, ideologija ili složen sustav zapovijedi i zabrana odnosno moralizam, već je to poruka spasenja, konkretni događaj, štoviše Osoba: to je Krist uskrsli, živi i jedini Spasitelj svih ljudi. Svjedočiti ga mogu samo oni koji su imali osobno iskustvo Isusa, u molitvi, u Crkvi, u sakramentima, kroz jedan hod koji je započeo krštenjem, koji se hrani euharistijom, koji je potvrđen potvrdom, koji ima svoje stalno obraćenje u pokori. Zahvaljujući tome hodu, koji je uvijek vođen Božjom riječju, svaki kršćanin može postati svjedok Isusa uskrsloga. A njegovo svjedočenje je to vjerodostojnije što ga prati evanđeoski, radosni, hrabri, krotki, miroljubivi i milosrdni način života. Ako se međutim kršćanin preda lagodnosti, ispraznost, sebičnosti, ako postane gluh i slijep na traženje “uskrsnuća” od strane mnoge braće, kako će takav kršćanin moći obznanjivati živog Isusa, kako će moći prenositi oslobađajuću moć Isusa živog i njegovo beskrajno milosrđe?
Neka nas Marija, naša Majka, podupire svojim zagovorom, da uzmognemo postati, s našim ograničenostima, ali s milošću vjere, svjedoci Gospodina uskrsloga, noseći ljudima koje susrećemo vazmene darove radosti i mira.

Nakon Kraljice neba
Draga braćo i sestre, u ovim satima stižu vijesti o novoj tragediji koja se dogodila u vodama Sredozemlja. Brod krcat imigrantima se prošle noći prevrnuo 60-ak milja od libijske obale te se strahuje da ima više stotina žrtava. Izražavam svoju duboku bol zbog te tragedije i jamčim poginulima i njihovim obiteljima da ću ih se sjetiti u svojim molitvama. Upućujem usrdni apel međunarodnoj zajednici da djeluje odlučno i spremno kako bi se spriječilo da se ponove slične tragedije. To su muškarci i žene poput nas, naša braća koja traže bolji život, gladni, progonjeni, ranjeni, izrabljivani, žrtve rata; traže bolji život… Tražili su sreću. Molim vas da se pomolimo najprije u tišini, a zatim svi zajedno za tu braću i sestre.
Zdravo Marijo…
[…]
Danas u Torinu započinje svečano izlaganje Svetog platna. I ja ću, ako Bog da, 21. lipnja poći tamo da izrazim svoje štovanje. Nadam se da će nam taj čin štovanja pomoći pronaći u Isusu Kristu Božje milosrdno lice, i prepoznati ga u licima braće, napose onih koji najviše pate.
Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Svima želim ugodnu nedjelju i dobar tek!