Jedanaesta obljetnica ubojstva s. Marije Danke Jurčević
Kakanj (IKA/KTA )
Sestra Marija Danka je bila spremna, unatoč svijesti o opasnosti i po vlastiti život, ostati u Kaknju, kazao je u prigodnoj homiliji mons. Ivo Tomašević
Kakanj, (IKA/KTA) – Jedanaesta obljetnica ubojstva s. Marije Danke Jurčević obilježena je 30. rujna misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Kaknju u BiH. Svetu misu predslavio je generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević uz suslavlje župnika vlč. Marijana Marijanovića i pročelnika Katehetskog ureda Nadbiskupije vrhbosanske mons. Petra Jukića koji je u vrijeme ubojstva s. Marije Danke obavljao župničku službu u Kaknju. Sve nazočne, a osobito sestre Kćeri Božje ljubavi i nazočne svećenike te rođenu sestru Mariju i brata Ivana pokojne sestre Danke kao i svu rodbinu i sve župljane koji su ispunili župnu crkvu pozdravio je župnik Marijanović ističući da je s. Marija Danka bila svjedok vjere u teškim vremenima.
U prigodnoj propovijedi tajnik Tomašević je kazao da sjećanje na ubojstvo sestre Danke podsjeća na teška vremena za Hrvate katolike u kakanjskom i sutješkom kraju kada se dogodilo više ubojstava, a brojne kapele su sasvim devastirane kao i većina katoličkih kuća koje su u potpunosti opljačkane, a sve uz prešutni pristanak onih koji su ih trebali zaštititi. „Sve te nepravde koje su se događale u ovom kraju katolicima, a u nekom drugom kraju nekim drugima, mogu čovjekovu dušu ispuniti gorčinom koja nerijetko dovodi do toga da se počne kriviti i one koji krivi nisu. Osim toga, gorčina nas može zatvoriti za činjenje dobra i za otvorenost i ljubav prema svima ljudima. Okupljeni na molitvu za pokojnu sestru Mariju Danku želimo slaviti Božje ime i Bogu zahvaliti što nam je dao s. Danku i mnoge njoj slične: sestre, svećenike i redovnike koju su ostali sa svojim narodom u najtežim vremenima i svojim dobrim djelima bili svjetlo Božje ljubavi u svijetu i svjedoci da nepravda, kako god pobjeđivala na ovom svijetu, ne može odnijeti trajnu pobjedu. Sestra Marija Danka je bila spremna, unatoč svijesti o opasnosti i po vlastiti život, ostati u ovoj župi i neumorno svjedočiti Božju ljubav te biti, kako i ime njezine družbe glasi, kći Božje ljubavi. Zajednička molitva za nju je poziv svima nama da iz duše izbacimo gorčinu i otvorimo se za ljubav prema Bogu i svakom čovjeku jer Bog želi da se svi ljudi spase”, kazao je mons. Tomašević ističući da će se vremenom sigurno razotkriti pozadina ubojstva s. Danke čiji će svijetli primjer ostati živjeti u narodu. Izrazio je posebnu potporu i priznanje onima koji su, unatoč svemu, smogli hrabrosti ostati i živjeti u svom kraju i zavičaju.
Nakon mise svi okupljeni su se najprije pomolili na mjestu ubojstva sestre Marije Danke koje se dogodilo pod još uvijek nedovoljno razjašnjenim okolnostima, a za koje je izdržala kaznu osoba s kojom sestra Danka, kao niti bilo tko iz župnoga ureda, nije imala nikakvih nesporazuma. Nakon toga svi su pošli na groblje te zajedno molili i pjevali na grobu s. Marije Danke.
S. Danka Jurčević rođena je 29. siječnja 1950. u selu Jarodol u župi Vitez od oca Joze i majke Luce r. Frljić. 21. siječnja 1965. stupila je u samostan Družbe Kćeri Božje ljubavi u Zagrebu, 28. kolovoza 1968. obukla je redovničko odijelo u Brezovici kod Zagreba i uzela ime s. Marija Danka. Završivši u Zagrebu katehetski institut djelovala je u Puli, Kaknju, Zapolju, Novom Sarajevu, Derventi i na zadnjoj postaji opet u Kaknju. Dana 30. rujna 1996., dok je župnik mons. Petar Jukić s kapelanom vlč. Ilijom Orkićem i haljiničkim župnikom vlč. Martinom Anićem bio na području župe, a ostale sestre bile u samostanu, sestra Danka je oko 20 sati otišla obići crkvu i dvorište Caritasove zgrade pored župne crkve. Ubrzo nakon toga stigla je dojava da leži sva u krvi. Usmrćena je s tri smrtonosna uboda nožem. Osumnjičenik za to okrutno ubojstvo ubrzo je pronađen te je priznao ubojstvo i za njega odslužio zatvorsku kaznu. Svećenici i redovnice prije ubojstva nisu imali nikakvih nesporazuma s počiniteljem. Štoviše, on je uvijek pokazivao zahvalnost i svećenicima i sestrama za pomoć te im iskazivao poštovanje, a i nakon ubojstva je izjavio da nije imao nikakvog motiva za ovakvo zlodjelo. U narodu postoji opće uvjerenje da je počinitelj uvučen u organizirani kriminal te da je ubojstvo unaprijed organizirano od za sada nepoznatih nalogodavaca.