Dubrovnik, (IKA) – Na blagdan sv. Vinka Paulskog 27. rujna dubrovački biskup Želimir Puljić predvodio je večernje misno slavlje u samostanu sv. Vinka u Dubrovniku. Koncelebrirali su župnik župe sv. Andrije na čijem području se samostan nalazi don Jozo Njavro i franjevac iz samostana Male braće fra Diego Deklić. Uz milosrdnice sv. Vinka i sestre iz drugih redovničkih zajednica u Dubrovačkoj biskupiji na euharistijskom slavlju okupili su se i članovi Udruge sv. Vinka Paulskog koji sljedeće godine obilježavaju 150. obljetnicu postojanja u Republici Hrvatskoj. Zbor redovnica koji je animirao misno slavlje za ovu prigodu pripremila je s. Gracija Akmadžić.
“Blagdan sv. Vinka ima jasnu poruku: ljubav prema Bogu iskazuje se konkretnom i djelotvornom ljubavlju prema čovjeku”, istaknuo je u propovijedi dubrovački biskup te je naveo riječi sv. Vinka o redovništvu upućene sv. Lujzi i njezinim suradnicama, milosrdnicama: “Vaš samostan su kuće bolesnika; vaša ćelija je iznajmljena soba; kapelica župna crkva, a klaustar gradske ulice; vaša klauzura je poslušnost, samostanske rešetke strah Božji, a koprena čednost”.
Biskup je ustvrdio kako je sv. Vinko činio isto što i Isus kad je “u susretu s gluhonijemima, grješnicima, sa slijepima i uzetima očitovao znakove spasonosne dobrote”. Govoreći o vrlinama poput dobrote, altruizma i požrtvovnosti, biskup Puljić se zapitao kako ih prenijeti današnjim ljudima koji gube osjećaj za pravdu i solidarnost, za tuđu čast i dobar glas: “Kako graditi civilizaciju ljubavi u svijetu koji sliči više Darwinovoj džungli u kojoj preživljavaju samo najjači, nego civilizaciji dobrote i ljubavi u kojoj bi se trebalo štiti slabije i nezaštićene? Kako stvarati civilizaciju dobrote i ljubavi među ljudima koji poznaju samo ‘zakone uspješnosti i brzine’, a ne razumiju i ne prihvaćaju žrtvu, samozataju, finoću, dobrotu i poniznost. To se, naime, ne uklapa u ‘logiku uspjeha’ koja se zasniva na ‘snazi, ortaštvu i osvajanju’. Nasuprot takvom stavu sv. Vinko nudi kršćanske duhovne vrednote služenja, bratske ljubavi i dobrote”. Ohrabrio je okupljene da nastave činiti tjelesna i duhovna djela milosrđa jer je milosrđe sredstvo najizvornije kršćanske promidžbe.