Lurd, (IKA) – U povodu 100. obljetnice lurdskoga svetišta Vepric i 150. obljetnice lurdskih ukazanja, Splitsko-makarska nadbiskupija upriličila je od 20. do 26. rujna hodočašće u Lurd. U hodočašću je sudjelovalo oko 500 hodočasnika predvođenih splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem. Hodočasnici su pošli iz dekanatskih središta u predvečerje 20. rujna. Prva je postaja bila u Padovi, gdje je misno slavlje u bazilici Sv. Ante Padovanskoga predvodio generalni vikar mons. Ivan Ćubelić. Nakon odmora u Nici, sljedeća je postaja molitvenoga puta bila u katedrali posvećenoj Majci Božjoj od kupole u Avignonu. U večernjim satima subote 22. rujna hodočasnici su stigli u Lurd, gdje ih je dočekao nadbiskup Barišić, koji je pristigao iz Njemačke. Na cilju hodočasničkoga puta u Gospinu svetištu u pirinejskom gradiću, kroz koji godišnje prođe oko 6 milijuna hodočasnika, hodočasnici Splitsko-makarske nadbiskupije tri su dana sudjelovali u brojnim pobožnostima. Molitveni program započeo je u nedjeljnu zoru međunarodnom misom koju je u podzemnoj bazilici Sv. Pija X. predvodio biskup Pierre Moleres u koncelebraciji četiri (nad)biskupa među kojima je bio i nadbiskup Barišić. Hodočasnike, koji su svojim usklađenim glasovima, žutim šalovima i hrvatskim zastavama dostojanstveno predstavljali svoju zemlju, najviše su zadivile serije vitraja kojima je bazilika osvijetljena: prva serija predstavlja osamnaest ukazanja, druga postaje križnoga puta, a treća petnaest čuda Krunice. U popodnevnim satima istoga dana hodočasnici su duhovno proživjeli Isusovu muku obilazeći put križa koji se vijugavo uspinje u dužini od 1200 metara uz sami rub brežuljka Espelug. “Isusov križni put osmislio je sve naše patničke putove. Nosimo i ljubimo Isusov križ. Zatražimo od njega kao i od Blažene Djevice Marije, koja je najdublje uronila u njegov smisao, snagu i hrabrost da ga nosimo slijedeći njihov primjer, a da ne pokleknemo”, kazao je nadbiskup Barišić na posljednjoj postaji križnoga puta, sjetivši se riječi Bernardice, djevojčice kojoj se Gospa ukazala 11. veljače 1858. Od toga nadnevka, slijedeći primjer Bernardice, hodočasnici dolaze u Pećinu sa svijećom te na taj način manifestiraju svoju vjeru u Krista koji kaže: “Ja sam svjetlost svijeta”. Hodočasnici Splitsko-makarske nadbiskupije zapalili su ispred Pećine veliku zavjetnu svijeću koja se s plamenom ostalih svijeća stopila u jedan zajednički odbljesak te produžila žarke molitve svih onih koji su ih nosili. U sumrak toga i sljedećega dana više tisuća hodočasnika iz cijeloga svijeta, među kojim su bili i Hrvati, sabralo se ispred Pećine noseći svoje malene “zavjetne” svijeće u marijanskoj procesiji. Hodeći iza kipa BDM, pjevali su Ave Marija i molili Gospinu krunicu, a jedna je desetica bila izmoljena i na hrvatskomu jeziku. Da Lurd briše sve razlike osvjedočili su se i euharistijskom procesijom u kojoj su se sve narodnosti, rase i ljudi različitoga podrijetla stopili u bratsku povorku, obojenu raznim zastavama. Procesija je organizirana oko Šatora na livadi gdje je izložen Presveti Sakrament koji je na kraju procesije ispod baldahina nosio vršitelj obreda – nadbiskup iz Nigerije. Potom je procesija prešla rijeku Gav i stigla kod okrunjene Gospe, a završila je u bazilici Sv. Pija X. gdje je s Presvetim Oltarskim Sakramentom obavljen obred i blagoslov bolesnika. Osim velikoga broja tj. na tisuće i tisuće bolesnika koji Lurd doživljavaju svojim gradom te su zahvalivši zagovoru Majke Božje lurdske osnaženi i ohrabreni za nošenje svoga križa, sve hodočasnike fascinira i mnogobrojnost volontera, dragovoljaca iz cijeloga svijeta koji s ljubavlju skrbe o njima.
“Doma smo ovdje i osjećamo se važnim članom jedne velike obitelji kojoj je zajednička majka Blažena Djevica Marija. Bliska smo rodbina s njome i ona najbolje zna što treba njezinoj djeci. Stoga joj danas uputimo iskrenu molitvu otvorena srca za primiti milost njezina sina Gospodina Isusa Krista”, istaknuo je nadbiskup Barišić, predvodeći 24. rujna u bazilici Sv. Pija X. misno slavlje za hodočasnike Splitsko-makarske nadbiskupije, u koncelebraciji s jedanaest svećenika. Nadbiskup je govorio o smislu molitve, pokajanja i siromaštva, koji su ključni elementi poruke iz Lurda, istaknuvši da se bez toga ne može evanđeoski živjeti i nasljedovati Krista i Mariju, ali i da nam je Isus došao “nazdraviti”, darovati nam radost življenja na ovom hodočasničkom putu do nebeske domovine. Također je pozvao na nesebičnu skrb o onima koji trebaju našu pomoć. Hodočasnici su toga dana imali prigodu okupati se u vodi iz Masabiela u kamenim kadama u kojima bolničarke ili nosači bolesnika godišnje “potope” oko 400.000 bolesnika i zdravih osoba. Hodočašće je upotpunilo i razgledavanje svih važnijih hodočasničkih mjesta od Bernardičine rodne kuće do mjesta njezina preminuća te velebnih bazilika, a vrhunac je doživjelo u euharistijskom slavlju koje je u praskozorje utorka posljednjega hodočasničkog dana u Lurdu, u Pećini tj. Gospinoj špilji, kojoj je uvelike nalik ona u hrvatskom marijanskom svetištu Vepric, ispod kipa BDM predvodio splitsko-makarski nadbiskup. Govoreći o dogmi Bezgrešnog Začeća BDM i prostornoj sličnosti tih dvaju Gospinih svetišta čije se obljetnice obilježavaju sljedeće godine, nadbiskup je istaknuo i njihovu nutarnju povezanost, podsjetivši na rijeke hodočasnika koje u njima nalaze mir i utjehu, smisao i snagu za daljnji životni hod. Nadbiskup je stavio naglasak i na snažnu simboliku svjetla i vode za naš kršćanski život te na nasljedovanje Isusa Krista i Blažene Djevice Marije po Božjoj Riječi. Na to smo svi pozvani, a na poseban način oni koji su se odazvali duhovnom pozivu. Ova će godina u našoj nadbiskupiji biti posvećena njima, svećeničkim i redovničkim zvanjima, stoga molimo za njih i za sve nas da budemo dostojni Božjega poziva, kazao je nadbiskup, zazvavši Gospin zagovor i za sretan povratak kući. Na povratku su se hodočasnici zaustavili u Torinu i hodočašće zaključili u srijedu 26. rujna misom u milanskoj katedrali, koja je posvećena Blaženoj Djevici Mariji.