Istina je prava novost.

Franjevci konventualci proslavili Dan provincije

Šibenik, (IKA) – U samostanu Sv. Frane i hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića u Šibeniku 27. rujna uoči blagdana svog nebeskog zaštitnika sv. Jeronima, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca proslavila je svoj dan. Na proslavi se okupilo tridesetak članova provincije iz svih hrvatskih samostana, te predstavnici Padovanske provincije sv. Antuna i Slovenske provincije sv. Josipa. Ministar provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima o. Đuro Hontić istaknuo je u pozdravu važnost ovogodišnjeg okupljanja u svetištu prvog hrvatskog sveca sv. Nikole Tavelića, člana Provincije i samostana sv. Frane i kod groba šibenskog biskupa franjevca konventualca Jeronima Milete (1871-1947) čime se obilježava 60. obljetnica njegove smrti. Hontić je podsjetio kako je kršćanin katolik pozvan permanentno rasti u svetosti. Taj sveopći poziv na svetost svetopisamski je utemeljen, ali i na osobit način prisutan u dokumentima Drugoga vatikanskog sabora o općem pozivu na svetost (usp. Lumen gentium, 40). I blagopokojni papa Ivan Pavao II. u apostolskom pismu “Ulaskom u novo tisućljeće” pozvao je da se čitav pastoralni hod Crkve smjesti pod “perspektivu svetosti” (usp. NMI 30). Ako je svaki vjernik pozvan, kako tek ozbiljno ovaj poziv mora čuti netko tko je redovnik i svećenik, upitao je Hontić, te je podsjetio i na glavnu temu nedavno završenoga generalnog kapitula Reda “Odgoj za misije”. Tom prigodom, promišljajući kako odgojiti mladog franjevca konventualca da bude dobar misionar, nakon svih nabrojanih kvaliteta i osobina koje bi trebao imati, zaključeno je da ako temeljna kvaliteta njegova života nije svetost, sve je ostalo nedostatno. I mi se danas moramo pitati: gdje smo i kakvi smo po tom pitanju, istaknuo je Hontić te postavio pitanja: Kakav odgovor mi možemo dati u ovom današnjem svijetu koji vapi za ljudima Bogu posvećenim, za ljudima koji čine djela Božja? Koliko smo iskreni, da ono što smo svojim zavjetima obećali, koliko i u kojoj mjeri to i živimo? Obilježavanje dana Provincije i obljetnice smrti biskupa Milete prigoda je svima nama da se sjetimo svoga poziva na svetost i ispitamo svoj život, rekao je provincijal. Biskup Mileta je kao redovnik dao svoj doprinos Redu, kao svećenik postavši biskupom dao je veliki doprinos šibenskoj Crkvi, a zbog teškog ratnog vremena i cijelome hrvatskom narodu. Snagu je nalazio u svom redovničkom životu, živeći svoje zavjete siromaštvo, čistoću i poslušnost. Hrana redovničkog života svakako na prvom mjestu je euharistija i Sveto pismo. Znamo da je po svojoj teološkoj specijalizaciji bio liturgičar i da je u djelo provodio ono što je svojim studijem i školom postigao, podsjetio je Hontić. Na kraju je pozvao na molitvu za nesretno poginule vatrogasce na Kornatima i njihove obitelji.
Predavanje “Život i djelo blagopokojnog našeg subrata Jeronima Milete, šibenskog biskupa” održao je o. Bernardin Filinić. Uvodno je kratko predstavio njegovu mladost, preko ulaska u sjemenište i studija do svećeničkog ređenja u Rimu 1893. Potom je govorio o njegovu djelovanju u službi Reda franjevaca konventualaca kao profesora moralne teologije, liturgike i crkvene povijesti na Papinskom fakultetu sv. Bonaventure Seraphicum u Rimu. Mileta je obavljao i dužnost generalnog asistenta, a u tijeku I. svjetskog rata u Fribourgu je bio posrednik uprave Reda i redovničkih Provincija država u ratu. Potom je Filinić prikazao put Milete kao biskupa od imenovanja 14. siječnja 1922. i ređenja u rimskoj bazilici XII apostola 16. veljače, te ustoličenja u Šibeniku iste godine 2. travnja. Posebno je istaknuo njegova nastojanja kao pastira mjesne Crkve: izgradnja Malog sjemeništa, počeci liturgijske obnove, djelovanje katoličkih udruženja poput Orlova i Križara, Katolički dom, Caritas, euharistijski kongresi i dr. U završnom djelu izlaganja Filinić je podsjetio na djelovanje biskupa Milete, kada je u tijeku II. svjetskog rata radio na spašavanju nedužnih talaca, katolika, pravoslavnih, Židova, a spašavao je i komuniste. Biskup Jeronim Mileta umro je 23. studenoga 1947., a pokopan je po vlastitoj želji u samostanskoj crkvi Sv. Frane redovničke zajednice franjevaca konventualca kojoj je pripadao. Na kraju je Filinić podsjetio kako su mnoga subraća isticali Miletino siromaštvo i poniznost, te njegovo življenje redovništva u službi biskupa.
Uslijedio je rad u skupinama u kojima su si okupljeni kroz tematske cjeline siromaštvo, odgoj i svjedočenje i ponašanje u svijetu, tj. političkom i društvenom okruženju biskupa Milete posvijestili njegov život. Zaključili su, da su mu njegova vjera i redovnički odgoj dali snagu te je znao u političkim i društvenim prilikama svoga vremena djelovati na korist čovjeka. Stoga, može biti svijetli primjer i današnjim franjevcima konventualcima da njihov život bude odgovor na poziv na svetost, te urodio pravim plodom, željom i osjećajem za obnovom i obraćenjem, ponajprije u životu svakoga ponaosob. Misno slavlje predvodio je generalni asistent Reda franjevaca konventualaca za Srednju Europu o. Miljenko Hontić u koncelebraciji s provincijalima Hontićem i Kosom i okupljenim franjevcima konventualcima. U poslijepodnevnim satima, sudionici susreta posjetili su šibensku župu sv. Petra na Vidicima koja je povjerena na pastoralnu skrb franjevcima konventualcima, a župom upravlja župnik i gvardijan šibenskog samostana o. Vitomir Glavaš.
Ovogodišnja proslava Dana Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca održana je u godini u kojoj se navršava 100 godina samostalnosti Provincije, 100. obljetnica rođenja sluge Božjega fra Placida Cortesea (1907-1944), mučenika ljubavi II. svjetskog rata. K tome, Provincija se spominje i 60 godina smrti biskupa Milete i 30 godina smrti o. Ambroza Vlahova (1895-1977), kao i važnih jubileja vezanih uz Red franjevaca konventualaca: 90. obljetnicu osnivanja Vojske Bezgrešne i 25. obljetnicu proglašenja svetim Maksimilijana Kolbea.