Požega, (IKA) – “Slavimo desetu obljetnicu utemeljenja i uspostave Požeške biskupije! Otvaramo Drugi biskupijski kongres i ispovijedamo vjeru u trajnu prisutnost Isusa Krista među nama u Presvetom Sakramentu. Iskazujemo duboki poklon i veliku zahvalnost Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću, prisutnom među nama svojom neizmjernom ljubavlju. Uzdižemo svoje srce euharistijskom Spasitelju te mu zanosno kličemo: Krist, danas i uvijeke, Aleluja!” – tim riječima Proglasa koje je 27. rujna pročitao trajni đakon Zdravko Ticl ispred crkve Sv. Lovre otvoren je Biskupijski euharistijski kongres u Požegi. Prije toga požeški biskup Antun Škvorčević podsjetio je kako je točno prije deset godina uspostavljena Požeška biskupija te zaređen njezin prvi biskup. “Po našem postajnom biskupijskom euharistijskom slavlju iduće nedjelje Isus Krist će u snazi Duha Svetoga sve nas sabrati u jedno tijelo te će se u nama mnogima iz različitih naših župa otajstveno ostvariti i vidljivo očitovati u gradu Požegi naša mjesna Crkva kao dio jedne svete, katoličke i apostolske Crkve”, istaknuo je, među ostalim, biskup Škvorčević. Iskazao je i radost što na slavlju sudjeluje mons. Jesus Garcia Burillo, biskup Avile, rodnog grada zaštitnice požeške katedrale i grada Požege. Biskup je zatim pozdravio i susjednoga đakovačkog i srijemskog biskupa Marina Srakića te pomoćnog biskupa Đuru Hranića, kao i veleposlanika Kraljevine Španjolske u RH Manuela Salazara. “Svojom nazočnošću na ovom događaju Vi u mozaik povezanosti naših dvaju naroda, kojoj je služila sv. Terezija Avilska, dodajete još jedan sasvim poseban doprinos. Svetački lik španjolske Terezije u hrvatskoj Požegi svjedoči koliko je naš kontinent tijekom stoljeća, posredstvom svetaca, unatoč svemu, ostvarivao jedinstvo i zajedništvo na evanđeoskim temeljima. Suvremena nastojanja oko ujedinjene Europe, zbog čvrstine i budućnosti tog važnog projekta, zacijelo moraju voditi računa o kršćanskim korijenima iz kojih je naš kontinent tijekom tisućljeća crpio svoju snagu”, kazao je požeški biskup, pozdravljajući veleposlanika Salazara. Nakon otvorenja kongresa prema katedrali krenula je svečana procesija s križem mladih praćena zvonima požeških crkava, ali i svih zvona župnih crkava Požeške biskupije koji su tim činom podsjećali na desetu obljetnicu njezina utemeljenja. Pred zatvorenim vratima požeške katedrale prepošt Stolnog kaptola mons. Josip Devčić kratko je predstavio obnovu katedrale i kripte te požeškom biskupu predao ključ njezinih ulaznih vrata. Po ulasku u katedralu slijedio je obred njezinoga blagoslova te bogoslužje Riječi. U propovijedi je avilski biskup Burillo podsjetio na bogat duhovni život sv. Terezije, koja je veliku ljubav iskazivala prema Presvetom Euharistijskom Sakramentu, kao i na blisku duhovnu povijest Španjolske i Hrvatske. “Za oba naroda zajedničko je da imaju drevnu kršćansku tradiciju od velike važnosti. Riječ je o zemljama dubokih katoličkih korijena koji nikada nisu bili zanijekani, unatoč poteškoćama, progonstvima i raznim povijesnim mijenama. Obje se mogu smatrati istinskim predziđem vjere, budući da su zaustavile najezdu muslimana koji su prijetili osvojiti Europu i uništiti kršćanstvo. Hrvatski narod, kao i španjolski, može se pohvaliti da je dao Crkvi velike svece i mučenike”, istaknuo je avilski biskup, dodajući kako je hvalevrijedno njegovati znakove bratskog zajedništva i razmjenjivati duhovna dobra. To zajedništvo između dva naroda i dvije biskupije na svoj način nedavno se učvrstilo kada se u karmelićanski samostan Sv. Josipa u Avili, koji je svetica prvog utemeljila, ušle dvije djevojke, dva hrvatska zvanja.
Budući da Požeška biskupija slavi svoj Euharistijski kongres, biskup Burillo govorio je i o Terezijinu odnosu prema Euharistiji, odnosno o njezinoj posebnoj ljubavi prema Presvetom Sakramentu. Često se pričešćivala, uključujući i dnevnu pričest dugi niz godina kada to nije bio običaj u Crkvi, gajeći veliku čistoću savjesti, ispovijedajući se, makar imala samo lake grijehe. Učinci koje je pričest ostavljala na njenoj duši bili su zadivljujući. Oni koji su je poznavali, kao i ona sama u svojim spisima, svjedoče o brojnim i nadnaravnim milostima, uključujući i ekstaze koje je doživljavala kada je primala pričest. “Euharistija je za nju prvenstveno osobni susret s Kristom, privilegirani trenutak prijateljstva i intimnosti, najuzvišeniji dar koji duša ne može i ne smije upropastiti”, ističe avilski biskup. Bez obzira kada su živjeli, sveci su uvijek aktualni, dodaje biskup Burillo, pa tako i sv. Terezija. Danas su nam potrebni sveci koji govore o unutrašnjem životu. Tiha i osobna molitva nikada neće postati suvišna kao ni šutnja, razmatranje u sabranosti. Terezija je misterij euharistije razumjela kao snažnu i tihu prisutnost koja nas poziva na dijalog, kao središte života Crkve i najviše bogatstvo kršćanske zajednice. Bez euharistije, bez Isusa među nama, sve joj se činilo praznim i besmislenim.
“Pozivam vas sve na nasljedovanje Terezije od Isusa u njenu dubokom i sigurnom razumijevanju Euharistije. Oblikujmo naše kršćanske naraštaje u vjeri, molitvi, štovanju Euharistije. Neka naša slavlja budu dostojanstvena i puna gorljivosti. Izdvojimo vrijeme kako bismo bili s Kristom u Svetohraništu. Neka nam se ne čini pretjeranim gubiti vrijeme do Njegovih nogu, razgovarajući s Njim, zagovarajući za naš toliko prazan svijet i tako potreban Boga”, poručio je biskup Burillo, zaželjevši Hrvatskoj i Španjolskoj da uzmognu biti vidljivi znak toliko željene euharistijske obnove koja će privući Božji oganj na zemlju. Nakon homilije požeški biskup posvetio je novi oltar katedrale u koji je avilski biskup Burillo položio relikvije sv. Terezije koje je u Požegu na njezin blagdan prije tri godine donio generalni vikar Avilske biskupije preč. Fernando Gutierrez Santa Maria.
Po završetku slavlja nazočnima se obratio i katedralni župnik preč. Marko Pišonić, koji je za deset godina požeške mjesne Crkve zahvalio riječima psalmista “Velika nam djela učini Gospodin”. Za ta “velika djela” vjernici župe sv. Terezije nastavili su nakon misnog slavlja zahvaljivati u cjelonoćnom klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.